Katolička Crkva 24. srpnja slavi spomendan Sv. Sarbela Makhlūfa, maronitskog katoličkog svećenika, redovnika i pustinjaka poznatog po činjenju čuda tijekom života i nakon smrti.
Yussef Antoun Makhlouf rođen je 1828. u Libanonu kao najmlađe od petero djece Antouna Zaaroura Makhloufa i Brigitte Elias al-Shediyaq. Antoun je odveden na prisilni rad te je preminuo kad je Yussefu bilo svega tri godine.
Dječak je od malih nogu učio i radio. Školovao se u lokalnoj župnoj školi i vodio je stoku na ispašu. Zaokupljen molitvom i samoćom od ranog djetinjstva, mnogo je vremena provodio na poljima i pašnjacima u blizini svog sela, razmišljajući o Bogu usred nadahnjujućih pogleda na libanonske doline i planine.
Njegov ujak i skrbnik Tanious želio je da dječak nastavi raditi s njim, dok je njegova majka željela da se oženi. Međutim, Yussef je imao druge planove i napustio je dom 1851., nikoga ne obavijestivši.
Postao je tako “brat Sarbel”, nakon što je pješice hodočastio do svog samostana. U tome je slijedio primjer svojih ujaka s majčine strane, koji su već tada živjeli kao redovnici samotnjaci u samotištu Sv. Pavla u Kadiškoj dolini.
Sarbel je svoje redovničke zavjete položio u studenom 1853., tijekom svečane ceremonije zatvorene za javnost i zabranjene čak i za njegovu obitelj. Nakon toga je zaređen za svećenika te se vratio u samostan Sv. Marona.
Kao redovnik svećenik, živio je i služio u samostanu 19 godina, pokazujući veliku predanost molitvi, rukotvorinama i kontemplativnoj šutnji, piše CNA.
Poglavari su u njegovu životu na djelu vidjeli Božju nadnaravnu moć; postao je poznat kao čudotvorac čak i među muslimanima. Dopuštenje da živi kao redovnik samotnjak u obližnjem samotištu posvećenu Sv. Petru i Pavlu dobio je 1875. te su strogi asketizam i duboko jedinstvo sljedeće 23 godine obilježavali njegov život.
Duboko odan Božjoj euharistijskoj prisutnosti, doživio je moždani udar dok je slavio liturgiju 16. prosinca 1898., a preminuo je na Badnjak iste godine.
Vjeruje se kako se njegovim zagovorom dogodilo stotinu čudesa, kako u Libanonu tako i diljem svijeta.
Blaženim ga je 1977. proglasio papa Pavao VI., koji je libanonskog maronitskog svetca ranije pozdravio kao “divljenja vrijedan cvijet svetosti koji cvate na stablu drevnih monaških tradicija Istoka”.
