Na ovaj dan nema euharistijskog slavlja. Crkvena zvona ne zvone, a oltar je prazan kako bi se bolje istaknula Isusova muka i smrt.
Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti. Na taj dan nema euharistijskog slavlja. Crkvena zvona ne zvone, oltar je bez križa, oltarne slike, svijeća ili cvijeća kako bi se bolje istakla Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu da razmišljaju o Isusovoj žrtvi, a kroz obred će doživjeti Liturgiju riječi, štovanje križa i pričest .
Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, što naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već kontemplacije o Kristovoj smrti kao izvoru našeg spasenja. Jednostavnost strukture je ujedno i snaga ekspresivnosti ovog slavlja. Na Veliki petak vjernici poste i pridržavaju se apstinencije (ne jedu meso).
Današnji obred Velikog petka počinje prostracijom svećenika i ministranata ili klečanjem u tišini. Nakon toga slijede čitanja koja svake godine kulminiraju Mukom po Ivanu. Nakon homilije, Crkva recitira opću molitvu kao zaključak Službe riječi.
Slijedi štovanje Križa. Počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem Križa okupljenoj zajednici: “Evo drveta Križa, na kojem je visio Spasitelj svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.
Dok se nastavlja klanjanje Križu, pjeva se stara tužaljka: “Usta moja, pjevajte”, koja u usta Isusa koji pati stavlja dobročinstva koja je Bog učinio za svoj narod u historiji spasenja, a narod razape svog Mesiju na križu, ruga mu se, tjera ga da pije ocat i probija mu bok kopljem.
Posljednji dio obreda Velikog petka je pričest, koja se na Veliki četvrtak drži na bočnom oltaru, odakle se i donosi. Obred počinje Očenašem, nema znaka mira, ali se pričest uzima odmah.
Obredi završavaju molitvom otpusta i vjernici se razilaze u tišini. U crkvi i u srcima vjernika vlada tišina, tišina kroz koju Bog govori onima koji su spremni slušati Ga – Spasitelj je umro da bi nas smrtnike doveo u vječni život. Upravo kroz tišinu Gospodin često najglasnije govori, stoga smo pozvani da u skrušenosti i tišini naših srca prepoznamo Isusov vapaj spasenja kojim nas poziva u vječni život.
