Mnogi bi ljudi željeli posegnuti za polovnim automobilom s “automatikom”, ali boje se takvog rješenja. Mora li to stvarno značiti ogromne troškove popravka? Može li se provjeriti mjenjač prije kupovine. Automatski mjenjač je komplicirana komponenta, ali ako se pravilno servisira, može bez kvarova prevesti nekoliko stotina tisuća km.
Broj stupnjeva prijenosa se neprestano povećava. Prije desetak godina bile su dovoljne četiri brzine, danas ih je često 7, 8 ili čak 9, pa i 10! To, naravno, komplicira konstrukciju. Proizvođači automobila često tvrde da mjenjač ne zahtijeva zamjenu ulja tijekom svog radnog vijeka. Neovisne servisne službe kažu – nešto drugo. Prije desetak godina, automatski mjenjač u automobilu doživljavan je kao nešto loše – sporo, dugoročno rizično, a uz to pruzima i neke “zasluge” vozača u vožnji automobila. U Europi, udio automatskih mjenjača neprestano raste, ali u mnogim segmentima tržišta takav je mjenjač još uvijek prava rijetkost.
Kako postupati s automatskim mjenjačem?
Vrijedno je započeti s malom sistematizacijom – na tržištu postoje mnoge vrste mjenjača poznate kao automatski. Izraz “klasični” (koji ovdje opisujemo) uključuje prijenosnike (zupčanike) kao pretvrače obrtnog momenta (torque convertor) i planetarne sklopove (zupčanika), kvačila (spojke) i kočnice.
Klasika, CVT ili DSG?
Ne morate dugo tražiti prednosti “klasičnog” automatskog mjenjača – vozača oslobađa potrebe za promjenom brzine, može se usredotočiti na vožnju automobila. Sada postoji puno prijenosnih odnosa, zahvaljujući kojima je vožnja postala uglađena i dinamična, iako treba uzeti u obzir blagi porast potrošnje goriva. Takav mjenjač će raditi i naprimjer u terenskim vozilima – ne prekida prijenos snage tijekom promjene stupnja prijenosa, što između ostalog poboljšava efikasnost vožnje. Kod “klasičnog” automatskog mjenjača, ne morate brinuti o oštećenju kvačila kada vozite u off-roadu ili vučete prikolicu, jer nema kvačila.
Na tržištu postoje i različite vrste mjenjača (često ćete čuti izraz “mjenjačka kutija”, što se odnosi na kompletan sklop mjenjača, zajedno s kućištem). Posljednjih godina razvijeni su mjenjači s dvostrukim kvačilom: jedno kvačilo za neparne i jedno za parne stupnjeve prijenosa. Kada jedno kvačilo radi, drugo je spremno za zahvatanje. Kao rezultat, mjenjač je stvarno sposoban efikasno prebacivati brzine, a nedostatak pretvarača okretnog momenta znači uštedu goriva, ali i gubitak snage. Sljedeće su poglavlje CVT (kontinuirano promjenjivi) mjenjači – teoretski najbolji, jer bi se mjenjač trebao neprestano prilagođavati vozačevim očekivanjima u pogledu dinamike i mogućnosti motora. Međutim, u realnosti, ovakvi mjenjači daju u najboljem slučaju, prosječnu dinamiku. Postoje i automatizirani mjenjači, odnosno mjenjači konstruirani kao manuelni mjenjači, ali sa automtikom koja upravlja izmjenom brzina (dosta česti kod teških teretnih vozila – kamiona).
Kako kupiti automobil s “automatikom”?
Testiramo rad svih položaja ručice mjenjača. U položaju “R” (unatrag) i “D” (naprijed), automobil bi se trebao polako kretati bez pritiskanja pedale gasa. Prilikom pokretanja automatskog mjenjača ne smiju se čuti zvukovi, a pogon treba biti uključen glatko i bez naglih trzaja, baš kao i pojedinačni stupnji prijenosa. Provjerimo reakciju na “kick-down”, tj. oštar pritisak papučice gasa. Efikasan automatski mjenjač u nižem stupnju prijenosa bi trebao krenuti bez ometajućih zvukova i efekta “klizanja”, slično vožnji automobila s ručnim mjenjačem i istrošenim kvačilom. Tijekom kočenja, prebacivanja u niži stupanj prijenosa, uključujući i zaustavljanje, ne smije biti trzaja. Ako se tijekom uključivanja viših stupnjeva prijenosa obrtomjer nakratko poskoči, a zatim padne, to može biti znak kvara. Sljedeće faze provjere su indikator rada mjenjača. Ako ga proizvođač nije predvidio, a mi sumnjamo u ispravnost rada, to može značiti da je mjenjač u servisnom načinu rada. Druga je stvar pregled dna – bolje je ne zanemariti curenje, jer može biti skup kvar. Preventivno zamijeniti zaptivače i eventualno napukle dijelove. Ako razmišljate o odabiru određenog modela, a uvjet je automatski mjenjač, tada vrijedi obratiti pažnju na nekoliko faktora. Najvažnije: najčešće što je manje brzina, to je mjenjač stariji. Što to znači? Da će sporije mijenjati brzine, ali može se pokazati da je manje složen i lakši (jeftiniji) za popravak. Noviji mjenjači opremljeni su upravljačkom elektronikom, a pretvarač obrtnog momenta ponekad može biti blokiran u svim stupnjevima prijenosa (takav mjenjač ima relativno nisku efikasnost i u velikoj mjeri odgovoran za povećanje potrošnje goriva). Gdje za pomoć? Ispada da se automatskih mjenjača boje, ne samo korisnici, već često i mehaničari. Rijetko koja opća mehaničarska radnja poduzima dijagnozu i procjenu troškova popravka, a kamoli demontažu takvog mjenjača. Nije ni čudo, jer zahtijeva, prvo, stručno iskustvo, a drugo, pristup rezervnim dijelovima. U veletrgovinama možete kupiti npr filtere za ulje ili elemente za osnovno održavanje. Međutim, to nije problem, jer postoje mnoge radionice specijalizirane za popravak “automatskih mjenjača”. Stručnjaci mogu prepoznati nedostatke tipične za određenu vrstu mjenjača, kao i procijeniti troškove. Međutim, troškovi mogu biti vrlo različiti. Sve ovisi o stupnju oštećenja i modelu mjenjača. Iako regeneracija pretvarača obrtnog momenta ne mora obavezno biti skupa, unutrašnji dijelovi i zupčanici se često značajno razlikuju u cijenama. Točnu procjenu ponekad možete dobiti tek kada mehaničari u potpunosti rastave mjenjač.
Novije nije uvijek bolje
Nažalost, “automatski mjenjači” se često bore s problemima sličnim modernim motorima – prije desetak godina proizvođači su počeli tražiti uštede, što je rezultiralo ranije nepoznatim problemima: pucanje korpe kvačila, ili oštećeni planetarni elementi zupčanika. Druga je stvar što se mjenjači sada suočavaju s velikim izazovima – najsnažniji motori stvaraju do 1.000 Nm obrtnog momenta, što je relativno donedavno bilo nezamislivo. Drugi problem su složene mehatroničke jedinice koje kontroliraju prebacivanje brzina. Sve veći broj brzina znači i porast cijene, a time i porast cijene popravka. Sami korisnici također imaju velik utjecaj na trajnost. Svakako, na stanje mjenjača neće dobro utjecati sportski stil vožnje u klasičnom automobilu (inače u jakom automobilu bi mjenjač trebao biti prilagođen velikim opterećenjima). Mjenjači s američkog tržišta nisu bili otporni samo na agresivnu, već i na brzu vožnju – lako se pregriju. U takvim konstrukcijama izvrsno rješenje može biti ugradnja dodatnog hladnjaka za ulje. Osim toga, na tržištu se nakada mogu naći ojačana kvačila (lamele) i drugi slični elementi. Slijedite preporuke prilikom vuče oštećenog vozila (mjenjač je podmazan uljem iz pumpe – ako ne radi, može nastati problem na većoj udaljenosti). Druga stvar je redovna zamjena ulja – statička ili dinamička. Rizično je kupiti rabljeni mjenjač – definitivno morate pažljivo utvrditi pravila garancije (ako je ima), a popravku povjeriti profesionalcima.
Po našem mišljenju
Najčešće se bojimo onoga što ne znamo – vrijedi li isto pravilo za automatske mjenjače? Često da, jer iako se ručni mjenjač čini jednostavnim, automatski je mjenjač nesumnjivo složeniji. Rezultat su zapravo veći troškovi mogućih popravaka. Ali mora li se to dogoditi? U nekoliko slučajeva – sigurno. Ali dobro odabran mjenjač u kombinaciji s pravilnim rukovanjem ne mora biti izvor problema. Određena poteškoća može biti mnoštvo struktura, oznaka itd (oznake koji je mjenjač ugrađen, u kojoj godini i u kojoj verziji motora). Razvoj automatskih mjenjača sličan je razvoju cijelih automobila. Među konstrukcijama od prije nekoliko godina, lako je prepoznati gotovo oklopne (npr. Mercedesove), koji nisu u stanju konkurirati suvremenoj brzini rada, sigurno su povećali potrošnju goriva. Moderni mjenjači imaju do 10 (!) brzina, rade brzo i glatko, često čak poboljšavajući potrošnju goriva. Ali oni su složeniji, a samim time i skuplji u radu.
Klasični automatik
Automatski mjenjač, često se naziva se i hidrauličkim – zbog činjenice da hidraulika određuje uključenje pogona (u pretvaraču obrtnog momenta) i odabir pojedinih stupnjeva prijenosa– zato je mazivo (stanje i vrsta) kod ovakvog mjenjača veoma važno! Obrtni moment iz motora se prenosi na pretvarač obrtnog momenta (1). Ovdje imamo Volkswagenovu konstrukciju – pogonsko vratilo prolazi između motora i mjenjača, za što je trebalo napraviti mjesta. Najvažniji elementi prijenosnika: planetarni prijenosnici (do 9 stupnjeva prijenosa) (2), kočne i disk spojnice (3) – odgovorne su za zaustavljanje i uključivanje odgovarajućih planetarnih prijenosnika, koji stvaraju željeni prijenosni odnos. U tu svrhu koriste se i tračne kočnice. Ovdje se koristi 4×4 pogon – pa obrtni moment ide na centralni diferencijal (4).
Kako pravilno voziti
Vožnja automobila s automatskim mjenjačem jednostavnija je nego s ručnim – ne trebate upravljati kvačilom i odabrati stupanj prijenosa. No, morate se pridržavati nekoliko pravila – ne biste trebali, npr, prilikom zaustavljanja na semaforima pomicati ručicu odabira područja vožnje s “D” na “N”, jer na taj način često ograničavamo podmazivanje u mjenjaču (pumpa za ulje obično se pokreće mehanički). Uz to, lišavamo se mogućnosti, dinamičkog ubrzanja, kada je potrebno napustiti raskrsnicu. Još jedan grijeh vozača je prebrzi prelazak na “P” – dok se automobil još uvijek vozi. U starijim mjenjačima, u položajima “4”, “3”, “2”, “1”, blokirani su viši stupnjevi prijenosa, što je olakšalo npr. vožnju na uzbrdici ili vuču prikolice. Novije rješenje je sekvencijalno mijenjanje brzina – ovdje pomičemo ručicu ulijevo i guramo je naprijed ili unatrag. Više nema mogućnosti “zaključavanja” viših stupnjeva prijenosa.
