Francuska salata blagdanski je klasik bez kojeg je nemoguće zamisliti božićni stol. Zašto se zove baš francuska, nitko zapravo baš i ne zna jer salata s Francuskom i nema veze. U drugim zemljama znana je kao ruska salata, a u Rusiji kao salata Oliver. Ime tamo je dobila po kuharu koji je radio 1860-ih u restoranu Ermitraž u Moskvi, a koja je ubrzo postala zaštitni znak restorana.
No ta, prva, francuska salata imala je malo veze s ovom kakvom je danas znamo. On je navodno u nju stavljao i teleće jezike, jastoge, kapare, kavijar, senf, maslinovo ulje… To su su samo neki od sastojaka koji se znaju, ostale je čuvao u tajnosti. Njegov pomoćni kuhar napravio se slično jelo, potom ga počeo koristiti u konkurentskim restoranima, a prodao ga je i nekim kuharicama. Od onda se recept s godinama modificirao, ovisno o regijama gdje je rađena i sastojcima koji su ljudima bili na raspolaganju. Od originalnog recepta ostali su jedino jaja i krastavci, a recept se više manje stabilizirao.
Oko jednog sastojka se lome koplja
Grašak, mrkva, krumpir, vrhnje, majoneza… To su neki standardni sastojci, no oko jednog se godinama lome koplja. Malo je onih kojima je svejedno, ljudi su uglavnom ili jako za ili jako protiv jabuke u francuskoj salati. Njezin okus nekima smeta i kategorički će odbiti i kušati takvu salatu, a zagovornici tvrde da ona jelu daje hrskavost i svježinu. Ovi prvi na to domaću kako tome služe kiseli krastavci. Koji ste vi tim?
