Međunarodni dan osoba s invaliditetom je globalna kampanja započeta 1956. godine. Povijest Međunarodnog dana osoba s invaliditetom potaknuta je nesrećom 8. kolovoza 1956. godine u rudniku ugljena Bois du Casier u Belgiji, kada su zbog zastarjele opreme i slabe osposobljenosti za rad osoblja u požaru na dubini od 975 metara stradala 262 rudara.
U spomen na taj događaj određeno je obilježavanje Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom. Do 1992. godine, ovaj se dan obilježavao 21. ožujka. Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda donesenom u listopadu 1992. godine, kao Međunarodni dan osoba s invaliditetom proglašen je 3. prosinca.
Svrha obilježavanja dana je, po preporukama Komisije za ljudska prava Ujedninjenih naroda, osvijestiti stanovništvo s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu.
Definicija
Definiranje invaliditeta je iznimno raznoliko. Dok neka zdravstvena stanja povezana s invaliditetom rezultiraju lošim zdravljem i opsežnim zdravstvenim potrebama, druga nisu takve prirode.
Invaliditet je svako stanje koje osobi otežava obavljanje određenih aktivnosti ili učinkovitu interakciju sa svijetom oko sebe. Ta stanja ili oštećenja mogu biti kognitivna, razvojna, intelektualna, mentalna, fizička, osjetilna ili kombinacija više čimbenika. Oštećenja koja uzrokuju invaliditet mogu biti prisutna od rođenja ili se mogu steći tijekom života osobe. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom definira invalidnost kao dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u interakciji s raznim preprekama mogu ometati puno i učinkovito sudjelovanje osobe u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Sve osobe s invaliditetom imaju iste opće zdravstvene potrebe, ali i sve drugo kao i svi ostali ljudi.
