Danas je pred Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu nastavljen glavni pretres u predmetu „Muzička škola“, koji se vodi zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. U ovom predmetu, kako piše Viteški.ba optuženi su Nesib Talić, Sabahudin Sarajlić, Našid Delalić i Jasmin Karalić.
Na današnjem ročištu saslušani su svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, među kojima i oštećeni – zaštićeni svjedok pod šifrom, te Pero Letić iz Zenice, koji je svjedočio o okolnostima stradanja Tavića. Treći svjedok, čije je saslušanje bilo predviđeno za današnje ročište, opravdano je izostao.
Glavni pretres u predmetu broj S1 1 K 053457 26 Kri održan je u nazočnosti svih optuženih, koji su sudnici pristupili u pratnji svojih branitelja. Svjedočenje o zatočeništvu u Muzičkoj školi u Zenici: „Odveli su nas bez razloga, a potom satima tukli i ispitivali“
Na današnjem ročištu iskaz je dao zaštićeni svjedok Tužiteljstva BiH, koji je pod šifrom svjedočio o događajima iz razdoblja početka hrvatsko-bošnjačkog sukoba u središnjoj Bosni, vlastitom zarobljavanju te uvjetima zatočenja u objektu nekadašnje Muzičke škole u Zenici, koja je tijekom rata služila kao mjesto pritvaranja hrvatskih civila i pripadnika HVO-a.
Zbog statusa zaštićenog svjedoka, identitet osobe nije objavljen, a njegov iskaz odnosio se na događaje kojima je osobno svjedočio od proljeća 1993. godine pa sve do premještanja u Kazneno-popravni zavod Zenica.
Prema njegovim riječima, sukob u Zenici eskalirao je neposredno nakon Uskrsa 1993. godine, nekoliko dana nakon uhićenja Živka Totića i likvidacije dijela njegove pratnje. Svjedok je naveo kako je do kraja travnja normalno obavljao svakodnevne poslove te da o događajima izvan grada ne želi govoriti jer im nije osobno svjedočio.
„Govorit ću samo o onome što sam vidio i doživio. U gradu smo normalno živjeli i radili sve do 28. travnja“, kazao je svjedok pred Sudom.
Opisao je kako su njega i njegovog srodnika toga dana presreli pripadnici vojne policije Armije BiH koji su se nalazili u bijelom golfu.
„Vidio sam oznake 7. muslimanske brigade. Zaustavili su nas, repetirali puške i bez ikakvog objašnjenja priveli mene i srodnika. Nisu nam rekli razlog uhićenja niti su pokazali bilo kakav nalog“, izjavio je.
Nakon privođenja odvedeni su u zgradu Muzičke škole u Zenici, gdje su odmah smješteni u podrumske prostorije.
„Uveli su nas u podrum i zatvorili. Htjeli smo znati zašto smo uhićeni, ali odgovora nije bilo. Smjestili su nas u prostoriju s dvije stolice i naredili da gledamo u zid“, ispričao je svjedok.
Nakon određenog vremena, kako je naveo, započela su pojedinačna ispitivanja. Prvo je odveden njegov srodnik.
„Čim su ga odveli počelo je premlaćivanje. Čuli su se udarci i jauci sve do prostorije u kojoj sam se nalazio. Tukli su ga šakama, daskama i drugim predmetima. Kada su završili, bacili su ga niz stepenice kao vreću. Uspio mi je samo reći: ‘Od mene nema ništa, vidi što će biti s tobom’“, posvjedočio je.
Svjedok je naveo kako su cijelo vrijeme bili vezani lisicama, njegov srodnik s rukama iza leđa, a on s rukama vezanim sprijeda. Zatim je na red za ispitivanje došao je i sam svjedok.
„Prostorija je bila zamračena. Nisam mogao jasno vidjeti lica ljudi koji su me ispitivali. Govorili su mi da će mi srodnika strijeljati, a da će sa mnom vidjeti što će učiniti. Tražili su da kažem gdje je oružje, gdje je vikendica i druge stvari za koje nisam imao odgovore“, rekao je.
Prema njegovim riječima, tijekom ispitivanja bio je izložen fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
„Psovali su mi majku ustašku, četničku, vrijeđali me na nacionalnoj osnovi i tukli bez obzira na to što bih odgovorio. Kakav god odgovor dao, slijedili su novi udarci. Padao sam sa stolice od siline batina“, izjavio je.
Dodao je kako mu je zaštitni prsluk koji je imao na sebi djelomično ublažio posljedice pojedinih udaraca, ali da i danas osjeća zdravstvene posljedice zadobivenih ozljeda. Posebno je opisao stanje svog srodnika nakon ispitivanja.
„Bio je potpuno modar, indigo plave boje. Imao je slomljena rebra i gubio svijest. Nije bilo nikakve medicinske pomoći ni za njega ni za mene. Posljedice smo osjećali godinama nakon toga“, naveo je.
Nakon određenog vremena, kako je kazao, obojica su iz Muzičke škole prebačeni u Kazneno-popravni zavod Zenica, gdje su nastavili izdržavati zatočeništvo.
Iskaz zaštićenog svjedoka predstavlja dio dokaznog postupka Tužiteljstva BiH u predmetu koji se odnosi na događaje iz vremena hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Zenici i središnjoj Bosni, a njegovo svjedočenje usmjereno je na okolnosti uhićenja, zatočenja i postupanja prema zatočenim Hrvatima tijekom 1993. godine.
Svjedok Pero Letić o zatočenju u Muzičkoj školi u Zenici: „Doveli su nas bez ikakvog objašnjenja, a među zatočenicima se već govorilo da je pilot Tavić ubijen“
Na današnjem ročištu pred Sudom BiH svjedočio je Pero Letić iz Zenice, koji je iznio svoja saznanja o okolnostima uhićenja, zatočenja u objektu Muzičke škole u Zenici te informacijama koje su među zatočenicima kružile o sudbini pilota Tavića.
Letić je na početku svoga iskaza naglasio kako tijekom ratnih događaja nije obnašao nikakvu političku niti vojnu dužnost.
„Nisam bio ni politički ni vojni dužnosnik. Bavio sam se svojim poslom i radio u tiskari, gdje i danas radim. Može se reći da sam bio na radnoj obvezi i sve do lišavanja slobode normalno sam obavljao svoje radne zadatke“, kazao je svjedok.
Prema njegovim riječima, uhićen je u vlastitoj obiteljskoj kući.
„Bila je večer. Sjedeći u kući pio sam kavu sa susjedom Vladom Majstorovićem kada su došli po nas. Odmah sam vidio da se radi o vojnoj policiji. Nosili su bijele trake i imali oznake 7. muslimanske brigade“, izjavio je Letić.
Nakon privođenja, kako je naveo, bez ikakvog objašnjenja ugurani su u kombi te odvezeni prema objektu Muzičke škole u Zenici. „Bilo ih je pet ili šest. Vozili su nas prema brdu, usput stajali petnaestak ili dvadesetak minuta i privodili još ljude. Sjećam se da je među njima bio i Jozo Jurešić. Nakon toga odvezli su nas u Muzičku školu i smjestili u podrumske prostorije“, rekao je svjedok.
Posebno je istaknuo da prilikom uhićenja nije postojao nikakav pravni akt niti obrazloženje razloga zbog kojih su lišeni slobode.
„Nismo dobili nikakvo rješenje, nalog ili drugi dokument. Nitko nam nije ni usmeno objasnio zašto smo privedeni“, kazao je.
Opisujući uvjete u kojima su bili zatočeni, Letić je naveo kako se radilo o mračnoj podrumskoj prostoriji površine približno četrdeset četvornih metara, u kojoj se već nalazio veći broj ljudi.
„Kada smo došli, unutra je već bilo desetak ili petnaest ljudi. Bili su vidno iscrpljeni, zapušteni i neobrijani. Neki su imali duge brade i po njihovom se izgledu moglo zaključiti da se tamo nalaze već duže vrijeme“, posvjedočio je.
Među zatočenicima prepoznao je više osoba hrvatske nacionalnosti.
„Sjećam se Ante Vrvila, Dragana Jonjića, Narcisa, Markovića, Rajića i drugih. Uglavnom su to bili Hrvati, a bio je i jedan Srbin“, naveo je. Uvjeti u podrumu bili su, prema njegovim riječima, iznimno teški.
„Bilo je mračno, bez osnovnih uvjeta za život. U kutu prostorije nalazila se jedna limena kanta koja je služila za obavljanje fizioloških potreba. Prvog dana nismo dobili ništa za jesti, a kasnije smo dobivali nešto malo riže pomiješane s vodom“, rekao je.
Dodao je kako su mu pojedini zatočenici ispričali da se u objektu nalaze već tjednima te da su tijekom zatočenja bili podvrgnuti ispitivanjima i premlaćivanjima.
„Govorili su mi da su ondje već mjesec dana i da su ih tukli tijekom ispitivanja. Po njihovom fizičkom stanju moglo se vidjeti da su prošli teška iskušenja. Mene osobno nisu tukli niti ispitivali“, izjavio je Letić.
Nakon nekoliko dana zatočenike su posjetili predstavnici Međunarodnog crvenog križa, koji su ih evidentirali, a potom su premješteni u Kazneno-popravni zavod Zenica. Posebno značajan dio svjedočenja odnosio se na sudbinu pilota Tavića, čije je stradanje predmet interesa u ovom postupku.
Letić je, piše Viteški.ba, izjavio kako je tijekom boravka u zatvoru od Dragana Jonjića čuo informacije o događajima koji su prethodili Tavićevoj smrti.
„Dragan Jonjić mi je rekao da je pilot Tavić ubijen. Ispričao mi je da su ga prethodno izvodili u park ispred Muzičke škole, gdje je kopao zemlju. Govorilo se da je kopao vlastito grobno mjesto. Tako mi je tada rečeno među zatočenicima, a poslije smo saznali da je doista ubijen“, posvjedočio je Letić.
Njegov iskaz predstavlja jedno od svjedočenja koja se odnose na okolnosti zatočenja Hrvata u objektu Muzičke škole u Zenici tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, kao i na događaje povezane sa stradanjem pilota Tavića. Nastavak suđenja zakazan je za 26. kolovoza 2026. godine, kada bi Sud BiH trebao saslušati nove svjedoke i nastaviti izvođenje dokaza u ovom predmetu.
