Napokon – Hrvatska! Trijumfom nad Kanadom zasjela je na prvo mjesto, no uoči Belgije sve je još uvijek otvoreno: pobjedom se tučemo za prvo mjesto, remi nam je dovoljan za prolaz, a poraz bi nas izbacio. No, nakon nedjelje, o njemu niti ne pomišljamo. Razlog je igra, a kroz nju i aspekt: Hrvatska je, naime, dobila još tri druge pobjede, možda i ključne uoči nastavka natjecanja: dobila je Kovačića – uz Kramarića apsolutnog igrača utakmice – koji ju je poput remorkera profesorski vukao dok je na početku tonula, upravo onako kako on to i može i treba činiti, a ujedno je dobila i napadače; na stranu golovi, igra Livaje (ako rani izlazak nije nedajbože uzrokovala ponovljena ozljeda) kao centarfora, a fenomenalnog i stalno aktivnog Kramarića kao “slobodnog” krila “vatrenima” je donijela efikasnost, ali i opasnost… A to su tri sjajna saznanja.Bilo je to, inače, groznih prvih 20 minuta hrvatske reprezentacije. Doista horor kojem nismo svjedočili još od onog ruskog mamurluka. Ne samo što je pri šokantnom otvaranju griješio i vezni red, pa se zakasnilo u blok, pa Gvardiol bespotrebno izlazi u pomoć i time vuče Lovrena, koji je logično krenuo ka sredini, a Juranović, sam na vjetrometini, dopušta da mu Davies kao brzi vlak dođe i u 2. minuti “vatrene” oslika kao Hrvatske željeznice, već je još veći problem bio što Hrvatska u tim trenucima nije postojala.
Štoviše, Davies je igrao simultanku gotovo kao Messi u danima Barcelone, Juranović se zbog njega za vratom plašio svoje sjene, igra je bila bez igre, napad odsječen. Hrvatska je tada bila “Lijepa bez duše…” A jedini koji je nešto pokušavao i koji je pokazivao ono što zaista može bio je Kovačić – nudio se, otvarao, probijao (napokon!), ulazio u meki trbuh kanadske obrane i tražio napadače. Kovačić je pokušao probuditi uspavane suigrače, tresući ih svojom igrom. I onda je, napokon, našao Livaju, tamo negdje oko dvadesete, ovaj je za milimetar zakasnio na odličnu loptu, no to kao da je bio taj “mateo-alarm” u hrvatskoj igri. Od dvadesete minute nadalje Hrvatska je napokon pripitomila kanadske “divlje konje”, koji su opet krenuli sjajno, rastrčani po livadi Khalife, ali bilo je vidljivo da u ovoj utakmici samo Hrvatska može pobijediti Hrvatsku…Da je uvod bio šok, bio je, i to popriličan, jer gledajući marokansku pobjedu, bili smo uvjereni da je igra iz prvoga dvoboja ipak više plod marokanske fanatičnosti, nego hrvatskog kreativnog zastoja. A onda, nakon s nadoknadama gotovo dva sata ove mundijalske igre, Hrvatska se napokon – “odčepila”! I opet povratila dušu. Kova ih je poveo, a onda su se redom uključili i drugi, kao u struju, i hrvatska energija krenula je lomiti Kanadu. Prvo je, dakle, Kovačić u 36. poveo, dao Perišiću, koji nalazi odličnog Kramarića, a ovaj s nekih šest-sedam metara iskosa pogodio i poentirao, pokazujući da mu uloga “lutalice” mnogo više odgovara. Uostalom, deset minuta ranije već je zabio nakon akcije s Livajom, ali zamalo je bio ofsajd…Taj gol, dakle, počeo je dizati iz kreveta i ostale te je Hrvatska do kraja prvoga dijela i preokrenula rezultat, i to Juranovićem “iskupljenjem”: u 44. se zavukao u sredinu, na čas izgubio loptu, koja mu se vratila, a on ju je poput dispečera dostavio Livaji, koji sjajnim udarcem s vrha 16-erca gađa uz vratnicu za 2-1 “vatrenih” i gašenje kanadske početne furioznosti. Igrom, napokon igrom. I karakterom, naravno. Zaprijetila je Kanada i u prvih deset minuta nastavka, no Hrvatska je bila ta koja je i dalje diktirala tempo, napokon uzevši utakmicu u svoje ruku, a prvu priliku da nokautira suparnika propušta u 54., kada Modrić barmenski servira Kramariću loptu na desetak metara, no udarac ide previše po sredini, što Borjan skida. Malo potom otvaraju se i koridori na lijevoj strani, što otvara prilike za Sosine i centaršuteve i Perišićeve ulaske i ubačaje, no niti to ne koristimo. Ipak, u 70. solidni urugvajski sudac Cabrera kreće naposljetku brojati grogiranim Kanađanima: Perišić predivno ubacuje na drugu stativu, gdje Kramarić savršeno prima loptu, lažnjakom vara čuvara, izvlači se na ljevicu i pogađa za 3-1 i “standing ovation” ovoga puta dobro, trijumfalno raspoloženih dvije tisuće Hrvata na tribinama. Kramarić je to apsolutno i zaslužio, jer je uz Kovačića bio najbolji igrač na terenu. Hrvatska je vratila vezu, Hrvatska je dobila napad, Hrvatska je pobijedila Kanadu i sada s čelnog mjesta dočekuje uzdrmanu Belgiju.
