Od kruha s masti, domaćih variva i sezonskog povrća do gotovih obroka, grickalica i dostave hrane – prehrambene navike u posljednjih šest desetljeća znatno su se promijenile. Je li hrana nekada doista bila zdravija ili smo izgubili neke navike koje su čuvale naše zdravlje?
Usporedba prehrambenih navika iz 1960. i 2026. godine otvara pitanje koje se sve češće postavlja: jesmo li nekada jeli kvalitetnije nego danas? Iako se prošlost često idealizira, razlike u načinu pripreme hrane, izboru namirnica i svakodnevnom životu jasno pokazuju da se naš odnos prema prehrani promijenio. Nekada se mnogo češće kuhalo kod kuće. Na stolovima su se nalazili grah, variva, kupus, krumpir, domaći kruh, jaja, mlijeko i sezonsko povrće. Meso nije nužno bilo prisutno u svakom obroku, a namirnice su se često nabavljale od lokalnih proizvođača ili uzgajale u vlastitim vrtovima, piše Večernji list BiH.
Hrana je bila povezana s godišnjim dobima, a priprema obroka bila je dio svakodnevnih kućanskih poslova. Danas su nam gotovo sve namirnice dostupne tijekom cijele godine, ali uz veću praktičnost promijenio se i način prehrane. Užurban tempo života, dulje radno vrijeme i nedostatak vremena za kuhanje povećali su popularnost gotovih jela, dostave i industrijski prerađenih proizvoda. Pekarski proizvodi, slatkiši, zaslađena pića i grickalice često su nam nadohvat ruke, pa ih je lako konzumirati i kada zapravo nismo gladni. Promjene u prehrani vidljive su i u statističkim podacima. Prema podacima koje je 2023. objavio portal 24sata, prosječan dnevni kalorijski unos po članu radničkog kućanstva u Hrvatskoj iznosio je 2139 kilokalorija 1971. godine, 2254 kilokalorije 1979., a 3074 kilokalorije 2018. godine.
U istom se tekstu navodi da se danas konzumira znatno manje povrća nego sedamdesetih godina. Ti podaci upućuju na promjene u količini hrane koju konzumiramo, ali i na važnost njezina sastava. Veći kalorijski unos sam po sebi ne znači nužno lošiju prehranu, no ako se povezuje s manjkom kretanja i čestom konzumacijom energetski bogate hrane siromašne vlaknima, može pridonijeti debljanju i razvoju kroničnih bolesti. Nekadašnji jelovnik nije bio savršen. Bijeli kruh, svinjska mast, masniji komadi mesa i zasoljene namirnice također su imali svoje mjesto na stolovima. Ipak, domaća priprema hrane omogućavala je veću kontrolu nad sastojcima i količinom dodane soli, šećera i masnoća. Jedna od važnijih razlika jest učestalost konzumacije industrijski prerađenih proizvoda. Danas se mnogi proizvodi reklamiraju kao praktični, ukusni ili čak zdravi iako mogu sadržavati velike količine dodanog šećera, soli i zasićenih masnoća.
Zbog toga je važno čitati deklaracije i razlikovati nutritivno vrijedne proizvode od onih koje bi trebalo konzumirati povremeno. Druga je promjena način na koji jedemo. Obiteljski ručak nekada je često okupljao ukućane za istim stolom, dok se danas obroci nerijetko preskaču, jedu u hodu ili zamjenjuju grickalicama. Takve navike mogu otežati održavanje uravnotežene prehrane. S druge strane, suvremena prehrana donijela je i prednosti. Dostupnost raznovrsnih namirnica, bolja informiranost o nutritivnim vrijednostima i mogućnost izbora kvalitetnih proizvoda mogu pridonijeti zdravijem životu. Danas je lakše pronaći cjelovite žitarice, različite vrste povrća i namirnice koje odgovaraju posebnim prehrambenim potrebama. Pouka usporedbe prehrane nekada i danas nije da bismo trebali odbaciti sve što je moderno, nego da bismo trebali vratiti neke dobre navike. Češće pripremanje domaćih jela, konzumacija sezonskog povrća, redoviti obroci i smanjivanje unosa izrazito prerađenih proizvoda jednostavne su promjene koje mogu poboljšati kvalitetu prehrane. Domaći grah, varivo od povrća, riba, jaja, voće i umjerene količine mesa mogu biti dio uravnoteženog jelovnika i danas.
Nije potrebno vraćati se u 1960. godinu da bismo jeli kvalitetnije, nego ponovno dati prednost jednostavnim obrocima i namirnicama poznatog sastava. Možda hrana nekada nije bila zdravija u svakom pogledu, ali način na koji se pripremala i konzumirala imao je prednosti koje danas vrijedi sačuvati. U konačnici, nije presudno jedemo li kao naše bake i djedovi ili kao generacije 2026. godine, nego koliko je naša prehrana raznolika, uravnotežena i prilagođena potrebama organizma.
