Na dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škarbnje u srijedu, 18. studenoga, obilježena je u Gradu na Dunavu 35. godišnjica pada Vukovara te je upriličeno 27. spomen-hodočašće Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Središnji dio programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara bila je svečana misa zadušnica na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Koncelebriralo je 15-ak hrvatskih nad/biskupa i nekoliko desetaka svećenika među kojima su bili đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, banjolučki biskup mons. Željko Majićte vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, OFM.
Nazočne je prije početka euharistije pozdravio te uputio kratki nagovor kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Dario Hrga.
Duhovni lijek
Na početku homilije koju je mons. Vukšić naslovio Grobovi žrtava najbolja su propovijed protiv rata, najglasniji prosvjed protiv nasilja i najžarča molitva za mir istaknuo je kako su Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata i kapela Krista kralja mučenikâ u Vukovaru mjesta gdje se tradicionalno vjernici okupljaju radi osobne i narodne obveze sjećanja, ali i iskazivanja poštovanja i zahvalnosti žrtvama te izricanja dvostruke molitve „jedne, kojom Božjem milosrđu i utjesi preporučamo žrtve, Grad i sve koji su pogođeni njihovim stradanjem i druge, kojom molimo pomoć dragoga Boga u nastojanju dobrih ljudi, da se ugasi svaka zla nakana i zaustavi svaka zločinačka ruka“.
Posvijestio je kako se prigodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara koriste molitveni obrasci o otajstvu Kristova križa i muke kojima se vjernike podsjeća na nevinost Isusove žrtve, ali i na otkupiteljsku snagu božanske ljubavi koja nadilazi mržnju, nasilje i smrt. Podsjetivši kako je središnja poruka s Golgote poziv na oprost, koje djeluju kao duhovni lijek protiv zlopamćenja i osvete istaknuo je kako je to jedini put prema društvenom pomirenju, pri čemu se sâm Krist izravno poistovjetio sa svakim čovjekom koji trpi.
Dodao je kako taj Isusov nauk i primjer predstavljaju visoko postavljen božanski ideal koji je trajno nadahnuće svim ljudima, a kroz povijest su ga svojim životima svjedočili brojni sveci i mučenici.
„Matrica zlih nakana ljudi i primjena nepravednoga zakona, nažalost, nije bila rijetka pojava u ljudskoj povijesti i često se ponavljala. Naime, iako je Isusovo djelo jedino poželjno za nasljedovanje, i iako je njegov način jedini koji svima omogućuje sigurnost života i zaštitu njegova dostojanstva, te iako su primjeri mnogih plemenitih ljudi i naročito svetaca i mučenika dokaz da je u ljudskom životu moguće ostvariti taj ideal, i iako je moralno neprihvatljivo sve što je tomu protivno, nažalost, kao da nekim ljudima i strukturama nikad nije dosta nepravde i zla“, kazao je i naglasio kako to potvrđuju brojni oblici mržnje i tragični događaji, koji su se zbivali tijekom cijele ljudske povijesti, od kojih je Vukovar u nedavnoj prošlosti bio samo jedno od njih.
Promišljajući o misnim čitanjima istaknuo je kako se Poslanicu Efežanima (usp. Ef 2,13-18) može nazvati također kršćanskom magna chartom i vodiljom za dijalog i dogovor kao način rješavanja otvorenih pitanja te poziv za prijateljsku otvorenost prema drukčijima. „Opisuje i poručuje Pavao ranim kršćanima, podijeljenima na one židovskoga podrijetla i one koji su pridošli iz poganstva te ponekad zbog te podjele i nesložnima, kako su Kristovo svjedočanstvo i njegova žrtva djelo pomirenja razdvojenih, uklanjanja podjela, rušenja svih pregrada koje razdvajaju ljude i čin okupljanja svih, židova i pogana, u jedno tijelo (…) Pavao je, prije nego je upoznao Krista, i sām imao iskustvo življenja zatvoren u vjersku i narodnu pripadnost. Stoga su za Pavla susret s Kristom i vjera u njega značili oslobođenje od zatvorenosti u religiozni provincijalizam, njegov partikularizam, od ograničenja u jedno-narodno i izlazak iz svakog oblika nacionalizma. Naime, sva takva ograničenja su redovito obilježena pogrešnim osjećajem samodostatnosti i grešnim ponašanjem prema drugima“, kazao je nadbiskup Tomo te privodeći propovijed kraju naglasio kako svaki oblik apsurda religiozne, kulturne, etničke i bilo koje druge zatvorenosti, njezine isključivosti i neprijateljstva prema drugima pao kao cilj koji bi bilo dopušteno željeti s dolaskom Isusa Krista.
„To je najvažnija pouka koju, zajedno sa Svetim Pavlom, Riječ Božja upućuje u Vukovaru i iz njega, zajedno sa žrtvama, poziva sve, da ju primijene kao pravilo za budući život ljudi, naroda i država. Isto poručuju i mole također žrtve iz Vukovara i sve žrtve nasilja gdje god da se ono dogodilo. A od svih mogućih propovijedi, molitava i prosvjeda plemenitih ljudi, grobovi žrtava najbolja su propovijed protiv rata, tišina njihovih grobova najglasniji je prosvjed protiv nasilja i najžarča molitva za mir“, ustvrdio je vrhbosanski nadbiskup ustvrdivši zaključno da su djela ljubavi i plemenite nakane jedina ispravna povijest a sve drugo da je moralna antipovijest.
Liturgijsko slavlje animirao je združeni zbor tri vukovarske župe pod ravnanjem s. Mirele Straub.
Program je nastavljen u popodnevnim satima Svjetlosnom rijekom sjećanja, to jest, puštanjem svjetiljki Dunavom u spomen na ubijene i nestale vukovarske branitelje, dok su se u 18.11 h u sklopu inicijative Zvon za Vukovar oglasila crkvena zvona.
Povodom 35. obljetnice stradanja grada, u Vukovaru su se okupili najviši hrvatski dužnosnici kako bi odali počast poginulim braniteljima i civilima a među njima su bili predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović te premijer Andrej Plenković, kao i drugi brojni politički, kulturni i društveni predstavnici.
Središnji komemorativni program
Obilježavanje ovog tužnog nadnevka započelo je u 8:00 h programom Put sjećanja i svjetlosti, tijekom kojega su učenici vukovarskih osnovnih škola zapalili svijeće duž puta od Nacionalne memorijalne bolnice Dr. Juraj Njavro do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.

U 10:00 h u krugu vukovarske bolnice započeo je središnji komemorativni program Hrabrost, žrtva, sloboda, u kojemu su sudjelovali Klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj, solistica Ivona Cestar i glumac Darko Milas.

Nakon komemorativnog programa, oko 10.30 h krenula je tradicionalna Kolona sjećanja. Sudionici su prošli pet i pol kilometara dug put od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata gdje je uslijedilo odavanje počasti žrtvama Vukovara polaganjem vijenaca i molitvom kod središnjeg spomen-obilježja.


