Prvi svjedoci na suđenju za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u Bugojnu ispričali su da su ranjeni 1993. tijekom izvođenja radova na prvoj crti u Gornjem Vakufu/Uskoplju i da je bilo smrtno stradalih, prenosi BIRN.
Svjedok Božo Dominik je rekao da je bio pripadnik Vojne policije brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Eugen Kvaternik” i da su bili u bazi koja se nalazila u hotelu “Kalin” kada su odlučili da se 24. srpnja 1993. predaju Vojnoj policiji Armije BiH. U grupama su, kako je kazao, odvedeni u salon namještaja “Slavonija”, a nakon par noći u školu “Vojin Paleksić“. Iz škole su, prema njegovim riječima, odvedeni u Prusac, gdje je svjedok dehidrirao i završio u bolnici, odakle je vraćen u Bugojno. Spomenuo je da su neki od zatočenika ostali u Pruscu i da mu od tada nije poznato što se dogodilo s njima.
“Nas 50 je odvezeno u Gornji Vakuf/Uskoplje, od čega je 40 ostalo u gradu, a ostali su raspoređeni na druga mjesta. Bili smo u jednom ugostiteljskom objektu od 50 kvadrata koji smo zvali ‘bazom’. Vođeni smo svugdje na radove, a ja sam najčešće išao na relej, na Krč i po potrebi”, posvjedočio je Dominik i dodao sa su u Gornji Vakuf/Uskoplje prebačeni polovinom rujna 1993. godine.
Svjedok se prisjetio da su crte Armije BiH i HVO-a u Gornjem Vakufu/Uskoplju bile udaljene jedna od druge maksimalno 300 metara, da je kopao rovove, da je minobacačka granata pala 15-ak metara iza njega i da je nakon toga ranjen na prvoj crti. “U Odvodama me čuvar poslao da mu uberem jabuku i tada me pogodio snajperski hitac. Hospitaliziran sam u bolnici i nakon 15 dana sam se mogao kretati”, rekao je svjedok.
Prisjetio se i da je na kopanju rovova pogođen i preminuo Davor Jeličić, da su ga izvlačili i da je preminuo na pola puta, kao i da je u objektu gdje su bili smješteni na radovima ranjeno sedam ili osam zatočenika. Dominik je kazao da je četvoricu zatočenika, među kojima je bio i on, Armija BiH vodila u akciju da nose nosila kada su izvođena borbena dejstva iza releja, da su se nakon 45 dana iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja vratili u Bugojno, na stadion “Iskre”, da su išli pješke i da je ispred njih bila Vojna policija
Spomenuo je i da su jedne prilike zatočenici sa stadiona trebali biti prebačeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici, ali do toga nije došlo. “Nas je 120 trebalo ići u KP dom u Zenicu. Tu noć su bila i četiri kamiona. Odjednom je došla naredba: ‘Vraćajte se, nema ništa od Zenice’”, rekao je svjedok.
Prije njegovog svjedočenja Sudsko vijeće je obaviješteno da je u Sud pristupio u pratnji pravnog savjetnika, koji nije ušao u sudnicu. Dominik je Obrani kazao da mu je udruga logoraša ponudila savjetnika i da je prihvatio, ali da nije posjetio prostorije udruge, već je telefonski obaviješten o tome.
Na pitanje Obrane Selme Cikotića, nije se mogao sjetiti da li ih je, osim vojne, u Bugojnu čuvala i civilna policija, a kada mu je predočen dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da jeste, svjedok je rekao da je “možda u toj postrojbi Vojne policije bio neki bivši policajac”.
Dominik je svjedočio na suđenju Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Cikotiću, bivšem zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je zapovjedio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije BiH da počine kaznena djela, kao i da je propustio da poduzme mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Svjedok Franjo Kasalo je ispričao da se, kao pripadnik Druge bojne HVO-a, predao Armiji BiH u srpnju 1993. godine, da su nekoliko dana bili u prostorijama škole “Vojin Paleksić”, gdje su pretučeni i prebačeni na druge lokacije, ali i da je bio u grupi od 50 zatočenika koja je prevezena u Gornji Vakuf, gdje su bili duže od jednog mjeseca.Kazao je da su kopali rovove na Krču i noću tunel kako bi se “moglo kretati”, da su na izvođenju radova smrtno stradali Davor Jeličić i Željko Tabaković, te da je bilo i ranjenih, među kojima i on sam.
“Pala je minobacačka granata, ranjen sam u potkoljenicu”, rekao je svjedok i dodao da mu je ukazana pomoć “koliko se moglo”, s obzirom na tešku situaciju tada u Gornjem Vakufu/Uskoplju. Zatočenici su, prema njegovim riječima, potom vraćeni na stadion “Iskre” u Bugojnu. “Prozove te navečer, vreću na glavu, i izvodi”, prisjetio se svjedok. Nakon što mu je Tužiteljstvo predočilo iskaz iz istrage u kojem je naveo da je zatočenike izvodila Vojna policija, svjedok je kazao da je ta formacija odvodila i dovodila zarobljene iz prostorije banke. Nastavak suđenja je 15. svibnja, prenosi BIRN.
