Planirati isti proračun tri godine zaredom znači planirati da će i problemi ostati isti”, poručili su iz inicijative “Glasaj za život”, koja okuplja 35 udruga pacijenata s područja Federacije BiH.
Iz inicijative su izrazili razočaranje nakon analize okvirnog prijedloga proračuna Federacije BiH za razdoblje od 2027. do 2029. godine, kojim je za zdravstvo predviđeno po 100 milijuna KM godišnje, jednako kao prethodne godine. Upozorili su da broj oboljelih i pacijenata na listama čekanja raste, dok suvremene terapije postaju sve dostupnije u svijetu, ali i dalje ostaju nedostupne brojnim građanima Federacije BiH. “U trenutku kada broj oboljelih raste, kada se povećava broj pacijenata koji čekaju terapije, kada nove i suvremene terapije postaju sve dostupnije u svijetu, a sve nedostupnije našim građanima, planira se isti iznos sredstava za sljedeće tri godine”, naveli su. Posebno ih zabrinjava to što, kako tvrde, mjesecima traže dijalog i sastanke s institucijama koje odlučuju o njihovu liječenju, ali bez mogućnosti otvorenog razgovora o stvarnim potrebama zdravstvenog sustava.
Kritizirali su i način usvajanja okvirnog proračunskog dokumenta, navodeći da je o njemu odlučivano na telefonskoj sjednici Vlade Federacije BiH u razdoblju kada se redovite sjednice dulje vrijeme ne održavaju. “Pacijenti imaju pravo znati na temelju kojih analiza, projekcija i stvarnih potreba je procijenjeno da će 100 milijuna KM biti dovoljno za zdravstvo i u 2027., 2028. i 2029. godini”, poručili su. Ako ne dobiju odgovore, smatraju da će ostati zaključak kako se o liječenju tisuća ljudi odlučuje bez jasnih pokazatelja, transparentnih analiza i stvarnog uvida u potrebe pacijenata. Iz inicijative su upozorili da iza proračunskih stavki nisu samo brojke, nego ljudi koji čekaju dijagnozu, terapiju i priliku za liječenje. “Svako od nas, uključujući i one koji danas donose odluke, sutra može biti pacijent kojem će trebati pravodobna dijagnoza, terapija i zdravstveni sustav koji funkcionira”, istaknuli su. Lista lijekova Fonda solidarnosti nije revidirana od 2019. godine, dok pacijenti još nemaju informacije o tome kada bi im nove terapije mogle postati dostupne.
Troškovi zdravstvene zaštite rastu zbog inflacije, skupljih lijekova, medicinske opreme i zdravstvenih usluga, dok dio teško oboljelih pacijenata, uključujući onkološke bolesnike, i dalje čeka liječenje ili prima terapije koje se više ne primjenjuju u pojedinim zdravstvenim sustavima Europske unije. Broj pacijenata kojima su potrebni inovativni lijekovi povećava se, ali sredstva Fonda solidarnosti ne rastu istim tempom. Posljedica su dulje liste čekanja, zbog kojih dio oboljelih pomoć traži kroz humanitarne akcije ili liječenje u inozemstvu. Za tisuće pacijenata pitanje proračuna zato nije samo administrativna odluka, nego pitanje koliko će dugo čekati potrebnu terapiju.
