Mostarski psiholog i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju Marko Romić upozorava na sve ozbiljnije posljedice patološkog kockanja, ističući da društvo još uvijek nije dovoljno svjesno razmjera problema.
– Problem kockanja puno je ozbiljniji nego što običan čovjek misli, ali i nego što su naše vlasti i oni koji su zaduženi za to uopće svjesni. To je ogroman problem, rak-rana našeg društva koja se prikriva i vidi tek kada dođe do velikog skandala u obitelji ili kada se dogodi nešto drastično – kazao je Romić u razgovoru za Fenu.
Prema njegovim riječima, tek kada posljedice postanu ozbiljne, obitelji postaju svjesne problema, dok šira zajednica ostaje gotovo ravnodušna. – Problema postaju svjesni samo oni u čijim se obiteljima to događa, ali najčešće tek kada je jako kasno i kada je šteta već velika – upozorava Romić.
Govoreći o odgovornosti društva, Romić naglašava da pod pojmom društvo podrazumijeva dvije komponente, a to su vlasti i institucije, koje bi, kako kaže, trebale brinuti o dobrobiti građana, te obični ljudi koji pokušavaju preživjeti u sve težim ekonomskim uvjetima.
Kao primjer navodi čovjeka koji mjesečno zarađuje 1500 maraka, ima suprugu i dvoje djece.- S tih 1500 maraka može spojiti kraj s krajem tri ili četiri dana, platiti račune ili kupiti djeci ono što im treba. Jasno je da to nije dovoljan novac. A država, odnosno vlasti, oni koji tvrde da su zaštitnici narodnih interesa, na svakom su koraku postavili zamke za te jadne ljude – kockarnice, kladionice i njihove reklame – rekao je.
– Najveće, najšarenije i najzanimljivije reklame su upravo te. U medijima, bez obzira na medije, teško je sastaviti petominutni program bez reklame za klađenje. Također ne možemo proći ulicama, a da ne naiđemo na kockarnicu ili kladionicu svakih pedeset metara – ističe.
Smatra da se time stvara iluzija da ljudi mogu riješiti svoje financijske probleme kockanjem.
– Vlasti su se potrudile stvoriti iluziju za običnog čovjeka koji ne može normalno živjeti od svog rada, da će možda na taj način riješiti svoje probleme. Jasno je da mnogi ljudi upadaju u tu zamku – kaže Romić.
Problem vidi i u nedostatku preventivnih programa, posebno onih usmjerenih na djecu i mlade.
„Gotovo da nemamo akcije i programe koji bi podigli svijest kod ljudi, posebno mladih i djece, te im pokazali katastrofalne posljedice kockanja – od raspada života i obitelji do samoubojstava“, upozorava.
Dobna granica je sve niža
Kada je riječ o tipičnom patološkom kockaru u Bosni i Hercegovini i na Balkanu, Romić kaže da je to obično muškarac srednjih godina koji je u braku deset ili petnaest godina i ima jedno ili dvoje djece.
– Uglavnom su to muškarci srednjih godina. Kockaju od srednje škole, skrivali su to dok su izlazili, a kasnije se ženili, koliko su mogli. Njihova supruga je patila na različite načine, a dolazak po pomoć često je posljednji pokušaj da se nešto spasi – kaže Romić.
Istovremeno upozorava da patološko kockanje više nije problem vezan samo za jednu dobnu skupinu.
– To ne znači da nema djece od 16 godina. Trenutno ih imam troje ili četvero u procesu liječenja. Ima i djevojaka, žena, pa čak i žena od 80 godina. Zastupljeni su svi, od 15 do 80 godina – kaže.
Posebno zabrinjava pomicanje dobne granice prema mlađim uzrastima.
– Imamo djecu u šestom razredu koja kockaju. Imamo djecu od 15 i 16 godina koja su patološki kockari i ispunjavaju sve kriterije da ih se takvima proglasi. S druge strane, imamo bake i djedove od 80 i više godina koji su također patološki kockari – upozorava Romić.
Samo mali broj ovisnika traži pomoć
Jedan od najvećih problema, prema Romić, jest činjenica da ljudi rijetko traže stručnu pomoć.
– Samo jedan posto onih koji bi se trebali liječiti zapravo se i liječi. Ljudi skrivaju problem do besvijesti, okreću glavu i ne žele se suočiti s temom – kaže.
Dodaje da pomoć postoji i da se do nje može relativno lako doći.
– Svi imamo svoje obiteljske liječnike kojima se možemo obratiti i zatražiti pomoć. Oni nas dodatno mogu uputiti na stručnjake koji se bave problemom. Vodim program liječenja i ljudi od Makedonije do Slovenije i šire me kontaktiraju. Lako je pronaći pomoć za one koji je žele. Problem je što većina ljudi to ne želi – ističe.
Po njegovom iskustvu, kockari sami rijetko prvi traže pomoć.
– U jedan posto slučajeva kockari se jave izravno, obično kada ih ostavi supruga ili kada netko treba vratiti dug. Najčešće je to ženski član obitelji – majka, sestra ili supruga – kaže Romić.
Dodaje da je njegov kontakt javno dostupan i da me ljudi koji se žele pridružiti programu liječenja mogu izravno kontaktirati.
– Za sve one koji se žele pridružiti programu liječenja pretpostavlja se anonimnost i ona je ključna – naglašava.
Romić radi s ovisnicima o kockanju već 15 godina, a kao najučinkovitiji oblik rada izdvaja grupnu terapiju.
– Svi žele biti anonimni. Zalažem se za grupni rad jer na taj način možemo pomoći većem broju ljudi u kraćem vremenu. Svima je stalo do anonimnosti i poštuju je. Radim već 15 godina, svaki dan, i nikada se nije dogodilo da netko od onih koji su liječili, kaže da je bio iznenađen što je tamo vidio nekoga koga poznaje. Ne žele da ljudi pričaju o njima, pa poštuju pravilo da ni oni ne pričaju o drugima – rekao je.
Poruka obiteljima: Postavite granice
Romić smatra da izravne poruke često nemaju utjecaja na kockare, ali potiče članove njihovih obitelji da postave jasne granice.
– Besmisleno je naređivati bilo što onima koji kockaju. Ali rekao bih njihovim ženama, majkama, očevima, sestrama i svima kojima je stalo do njih da ih jednostavno uvjetuju: ‘Ili ćeš se liječiti ili više nemaš ono što si imao od mene, kao supruge, sestre, majke – kaže Romić.
Kako kaže, ljudi koji imaju problem s kockanjem često godinama vjeruju da im ne treba liječenje i da problem mogu sami riješiti.
– Mogu proći godine i godine, i tek kada su duboko u financijskim dugovima ili kada im supruge odu, neki od njih počnu tražiti pomoć – ističe.
“Izbavi nas od zla”
Romić je autor knjige “Izbavi nas od zla”, koja je, kaže, prvenstveno namijenjena članovima obitelji ljudi ovisnih o kockanju, ali i samim kockarima.
– Knjiga je prvenstveno namijenjena žrtvama kockanja, odnosno članovima obitelji kockara. Naravno, namijenjena je i kockarima, ali prije svega želim usmjeriti i potaknuti one oko sebe da znaju reagirati – rekao je.
Knjiga, dodaje, predstavlja primjere posljedica patološkog kockanja, savjete i upute za postupanje u takvim situacijama, kao i svjedočanstva ljudi koji su izravno pogođeni problemom.
– Tu su tužni i katastrofalni primjeri patološkog kockanja, moji savjeti i upute kako postupiti u takvim situacijama, ali i priče i svjedočanstva kockara, majki, roditelja, muževa i drugih članova obitelji – zaključuje Romić.
