U nastavku suđenja osmorici bivših pripadnika Armije Bosne i Hercegovine za zločine počinjene na području Viteza, u svoju korist svjedočio je optuženi Almir Sarajlić, koji je negirao sudjelovanje u ubojstvima zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Petooptuženi Almir Sarajlić ispričao je u Sudu Bosne i Hercegovine da je početkom rata bio vojno angažiran u Trećoj bojni 325. brdske brigade Armije BiH. On je izjavio kako je živio u mjestu Donja Dubravica u obiteljskoj kući, te da je sredinom travnja 1993. godine počela pucnjava i napad na selo Ahmiće, te da su, kako je naveo, susjedi Hrvati napustili svoje selo Gornju Dubravicu. “Mi smo tada formirali crtu od moje do kuće Mehmeda Ahmića”, rekao je svjedok, te dodao da je 2. srpnja ranjen, poslije čega mu je amputiran nožni prst. Nakon oporavka u bolnici u Zenici, Sarajlić se, kako je ispričao, vratio te bio angažiran u Vojnoj policiji, gdje je radio na privođenju dezertera 325. brigade, koji su, naveo je, izbjegavali dežurstva na linijama, i gdje je do kolovoza ili rujna bio i zapovjednik. Nakon toga, ponovo se vraća u Treću bojnu 325. brigade. Sarajlić je naveo kako je, pred akciju 22. prosinca 1993. godine, njegova bojna postrojena u Poćulici gdje im se obratio visoki časnik Armije BiH Fikret Ćuskić. “On je govorio da se u Starom Vitezu vrše zločini, da treba ići u akciju i da mu trebaju dobrovoljci”, kazao je Sarajlić te dodao da se zajedno s još desetak osoba prijavio. Nakon toga zadužili su oružje i municiju i krenuli prema Sivrinom Selu. On je naveo kako je zapovjednik brigade bio Ibrahim Purić, dok je Ibrahim Tarahija bio zapovjednik bojne. Kako je ispričao Sarajlić, potom su krenuli ka “Elementari”. “Pred ulazak u ‘Elementaru’, demineri su rekli da mogu skinuti žice, ali ne ‘paštete’, pa smo ulazili jedan po jedan u razmaku od po tri metra”, ispričao je Sarajlić, dodavši kako su dobili zadatke da pretresu okolne kuće. Sarajlić je, kako je naveo, zajedno s Raškom Haskićem ušao u kuću Suada Ahmića, gdje su izvršili pretres, nakon čega idu u kuću Mate Vidovića, kada počinje jaka pucnjava. “Krenuli smo trčati, ali u Grobčiću je Raška pogodio metak”, kazao je Sarajlić i dodao da se vratio po njega i izvukao ga, te da je Šaćir Sivro nazvao sanitet, koji je odvezao Haskića. Svjedok je naveo kako je nakon toga otišao u kuću Zeira Ahmića, koji je izbjegao iz Ahmića te je živio u kući nedaleko od saniteta. Kako je ispričao, kod njega je bio do večeri i on ga je traktorom odvezao u mjesto Vrhovi, gdje je bila izbjegla njegova obitelj.
On je ispričao da je čuo da su prilikom te akcije poginule dvije žene i da ih je ubio svjedok pod pseudonimom K-5. Sarajlić je izjavio kako se na vojnu dužnost vratio 9. siječnja 1994. godine, kada je krenula akcija na “Buhine kuće”, prilikom čega je izveo 12 žena i troje djece hrvatske nacionalnosti. “Doživio sam tada traumu. Dok smo išli, sreli smo vojnika s turbanom koji je tražio da se odmaknem od njih, i ja sam mu rekao da prvo mene mora ubiti, te nas je pustio i predao sam ih u vojnu komandu”, ispričao je Sarajlić. On je naveo i kako je njegova obitelj i prije rata imala problema s obitelji zaštićenog svjedoka K-3. “Sve ovo je posljedica toga, ovo je osveta”, kazao je Sarajlić. Tijekom unakrsnog ispitivanja, tužitelj Ivan Matešić pitao je svjedoka je li prilikom ispitivanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) rekao kako je tijekom akcije u prosincu bio u rovu u svojoj kući, na što je svjedok odgovorio da nije točno. Potom ga je tužitelj pitao o odnosu sa svjedokom K-3, te podsjetio da su zajedno s još dvije osobe došli na saslušanje u SIPA-u, a potom išli u Travnik i putem se dogovarali kako će svjedočiti i šta će ispričati na Sudu. Sarajlić je kazao da jesu skupa došli, te da K-3 nije s njima išao u Travnik. “To su notorne izmišljotine, u Travnik smo išli da pitamo županijskog tužitelja jesmo li smjeli biti ispitivani na način na koji smo to bili u SIPA-i, a K-3 je izašao na povratku u Vitezu”, rekao je Sarajlić.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen sa Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem. Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija zapovjednik Treće bojne ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade. Nastavak suđenja zakazan je za 9. prosinac.