Kad se na ovim našim prostorima, a posebno u Bosni i Hercegovini, povede razgovor o novcu, gotovo uvijek se završi na istoj temi – “gdje se još uvijek može “normalno” živjeti, a gdje su cijene otišle u nebo”. Cijene stanova, kirija, hrane i režija nisu, naravno, iste u svim gradovima. Razlike se itekako osjete čim se krene putovati po zemlji.
Očekivano, najskuplji grad za život je Sarajevo, dok su Banja Luka i Mostar također među skupljim urbanim sredinama u BiH. To se da lako provjeriti – kirije u ta tri grada su znatno više nego u manjim sredinama, a primjerice, stan u užem centru Sarajeva danas je za veliki broj građana čisti luksuz. Slična priča je i s cijenama u kafićima, restoranima, kao i osnovnim uslugama, koje prate “urbani standard” i turističku ponudu. Mostar u svemu tome ima svoj specifičan položaj – turistički je jak, pa su sezonske cijene u dobroj mjeri napuhane, posebno u staroj gradskoj jezgri. Banja Luka je također prelijep grad, administrativni je centar RS-a, što također bilježi više cijene, posebno kada je riječ o najmu stanova i novogradnji.
S druge strane, manji gradovi i općine u unutrašnjosti nude znatno povoljniji život. Tuzla, Zenica, Bihać, kao i brojna manja mjesta, u pravilu imaju niže kirije, jeftinije stanove, ali uglavnom i nešto pristupačnije dnevne troškove. Naravno, sve to ima i drugu stranu medalje. U manjim gradovima često je i manje posla, niže su plaće, a izbor sadržaja skromniji. Zato se mnogi nalaze u klasičnoj dilemi – ostati u skupljem gradu gdje ima više prilika ili otići u manji gdje je život mirniji, ali i ograničeniji. A s treće strane, ali ne manje važno, BiH je danas zemlja u kojoj “jeftino” i “skupo” ne znače isto za svakoga – sve ovisi o poslu, osobnim primanjima i tome koliko je netko spreman na kompromis između cijene i kvaliteta života.
