Simona Mijoković oglasila se danas na svom Facebooku i objavila je fotografiju iz bolnice te obavijestila svoje pratitelje kako im se neko vrijeme neće javljati jer se mora pobrinuti o svom zdravlju.
Nije napisala o kakvim je zdravstvenim problemima riječ. Inače, prošloga tjedna u Novom Travniku je zbog hospitalizacije prolongirano svjedočenje Simone Mijoković koje je bilo predviđeno nakon večernje svete mise u crkvi Presvetog Trojstva Novi Travnik, pred veliku večer slavljenja i molitve.
– Dragi prijatelji, nakon teških dana, danas su me primili u bolnicu na liječenje. Molim vas od srca da se ne ljutite, ali u inbox fejsa, trenutno neću odgovarati na poruke jer svu snagu prikazujem za bolove i daljnji oporavak da se mogu vratiti mojoj ljubljenoj dječici koja me trebaju i mužu. Uzdam se u Gospodina da dostojanstveno koračam kroz ovu postaju Križa. Bog je vjeran i znam da me nikada nije iznevjerio. Dopustio je i ovu patnju, da mogu još više ga ljubiti i prikazivati za onu koju moje srce ljubi. – napisala je Simona i objavila fotografiju iz bolničke sobe.
U intervju koji je u ožujku dala za Večernji list pričala je o svom obiteljskom životu u Austriji, o suprugu Stanislavu i djeci.
– Mihael je moja bebica koja će za mjesec dana proslaviti prvi rođendan, a on se ponaša kao i svaka beba. Budi se noću i traži hranu, tek je počeo hodati uz pomoć nas i traži veliku pažnju. Trogodišnja kći Zvjezdana je najživahnija, tu je i Amalija koja je dvije godine starija te sin Joshua koji ima šest godina. On je baš nedavno krenuo u malu školu u Linzu, dvije kćeri idu u vrtić, a ja sam većinu vremena s Mihaelom kod kuće. Ujutro idemo na svetu misu, djecu Stanislav prije posla odvede u vrtić i tako sve u krug. Kod nas je jako zanimljivo i nikada nije dosadno, s djecom se igram, čistim, provjeravam što su dobili za zadaću, slušamo pjesme, a molitva je dio naših života. Nakon cijelog dana sva se djeca idu okupati i na kraju imamo zajedničku molitvu. Kada svi zaspu, suprug i ja imamo vrijeme za sebe i posvetimo se jedno drugom. Naš cijeli dan je organiziran – ispričala je tada Simona. Prisjetila se i perioda svoje prošlosti na koji nije ponosna te je otvoreno pričala o ovisnosti o drogama.
– Dvanaest godina sam čista od kokaina, nemorala, a Gospodin me ozdravio. Imala sam bulimiju, od koje sam bolovala četrnaest godina, pušila sam cigarete i bila poročna. Ostaviti to iza sebe nije bila moja snaga, već Božja milost. Petnaest godina, od svoje dvanaeste, živjela sam u teškom grijehu, svaki dan sam pušila travu, tražila sam kokain, heroin, ekstazi… Od malih nogu konstantno sam se drogirala, djetinjstvo mi je prošlo, a u moj život ušli su muškarci. Sve je to bio začarani krug nemorala u kojemu mi nitko nije pružio ruku, već sam sve dublje i dublje tonula u crnu rupu. Sve što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. – rekla je tada.
