Otvara se u novoj kartici

Iz Njemačke u srce BiH: Kako je Snježana Köpruner promijenila živote stotinama ljudi

// Nevjerojatna priča

Nakon godina života i uspješne karijere u Njemačkoj, Snježana Köpruner svoj je poslovni put nastavila u Bosni i Hercegovini. Godine 2004., zajedno sa suprugom, kupila je tvornicu Bratstvo u Travniku, a dvadeset godina poslije njezina se poslovna priča proširila i na Ramu. Kroz njezino svjedočanstvo, ali i priče radnika, članova obitelji te ljudi iz lokalne zajednice u HRT-ovoj dokumentarnoj seriji „Moj izbor – Bosna i Hercegovina“, otvara se pitanje što znači prepoznati potencijal nekog prostora i odlučiti ulagati u njega.

Snježana Köpruner rođena je u Benkovcu 1956. godine, odrasla je u Zadru, a diplomirala i magistrirala na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Prvo je desetljeće radnog iskustva stekla u zadarskom Bagatu, nakon čega je otišla u Njemačku. Ondje je, kako ističe, tek postala svjesna koliko je društvo iz kojeg je došla bilo ispred svog vremena u odnosu prema ženama, vrtićima i kvaliteti obrazovanja. Početkom 2000-ih, dok je radila na analizi troškova za njemačku tvrtku Messer Cutting and Welding, primila je poziv iz Travnika.

„Zvali su me potpuno nepoznati ljudi iz Travnika i pitali bih li im mogla pomoći naći nekakav posao. To je bio jedan vapaj za pomoć, tako ga moram nazvati. Prekršila sam pravila struke i pomogla im da uđu u najuži izbor i dobiju taj posao“, prisjeća se Köpruner. Nakon godina života i uspješne karijere u Njemačkoj, Snježana Köpruner svoj je poslovni put nastavila u Bosni i Hercegovini. Godine 2004., zajedno sa suprugom, kupila je tvornicu Bratstvo u Travniku, a dvadeset godina poslije njezina se poslovna priča proširila i na Ramu. Kroz njezino svjedočanstvo, ali i priče radnika, članova obitelji te ljudi iz lokalne zajednice u HRT-ovoj dokumentarnoj seriji „Moj izbor – Bosna i Hercegovina“, otvara se pitanje što znači prepoznati potencijal nekog prostora i odlučiti ulagati u njega. Njezina kći Atena Hidić priznaje da se taj potez u početku činio nezamislivim: „Intuicija joj je govorila: ‘Kreni!’ Iako je um govorio sve protiv – to je bila rupa bez dna, poslijeratno stanje, vlasnici njemačke firme svi su bili protiv – ona je pokazala upornost i vjeru u nešto što na prvi pogled nije imalo smisla. Njoj je bilo super u Njemačkoj, nije imala potrebe ići u Bosnu, pogotovo što mi dotad nismo imali nikakve veze s Bosnom.“

Suprug ostavio plaću u Europskom parlamentu 

Nakon što je njemački Messer u posljednji trenutak odustao od kupnje tvornice tijekom privatizacije, Köpruner je založila vlastite nekretnine, dala bankovno jamstvo i preuzela tvrtku. Kako u BiH tada nisu uspjeli pronaći direktora, njezin je suprug donio nesvakidašnju odluku. „Moj suprug, koji je tada bio u Europskom parlamentu, ostavio je svoju plaću parlamentarca i došao u Bosnu i Hercegovinu kao direktor na plaću od 1.000 eura. Radnicima je rekao: ‘Moj jedini cilj je da vi ovdje rado dolazite.’ Kad sam ga pitala otkud mu takav poslovni cilj, jer se ljudi obično razbacuju brojevima, odgovorio mi je: ‘Kad su ljudi zadovoljni, to znači da sve štima u firmi’“, prepričava Köpruner.

Rast od 23 posto godišnje i iskorak u Ramu

Danas tvornica GS-TMT zapošljava oko 560 radnika, bilježi prosječan godišnji rast od 23 posto i ostvaruje promet od 35 milijuna eura. Zbog ugovora koji su nadmašivali kapacitete u Travniku, donesena je odluka o otvaranju pogona u Rami, gdje danas radi oko 80 ljudi, uz plan širenja na 250 zaposlenika. Načelnik Rame Jozo Ivančević ističe kako se takva investicija u tom kraju nije dogodila unatrag 50 godina, naglasivši zajedničko ulaganje Snježane Köpruner, Elektroprivrede HZHB i Općine Prozor-Rama, koja je za izgradnju tvornice i infrastrukture izdvojila dva milijuna maraka.

Zadovoljstvo ne kriju ni sami radnici – od onih koji su u tvornici više od dva desetljeća do mladih majstora, zavarivača i CNC operatera koji ističu dobre uvjete rada, siguran status i činjenicu da se dio mladih danas čak vraća iz inozemstva. Među njima je i radnica iz Jablanice koja je dvije godine svakodnevno putovala na posao u Travnik ustajući u tri ujutro, sve dok se nije otvorio pogon u Rami: „Prije nego što sam se zaposlila u ovoj firmi, plan mi je bio ići u Njemačku, čak sam završila i jezik. Kad sam primljena, odmah sam na razgovoru rekla da neću nigdje dalje ići, jer to je to što želim.“

Ulaganje u mlade, vrtić, kulturu i sport

Posebnu pozornost Snježana Köpruner posvećuje mladima i povezivanju obrazovanja s gospodarstvom. Tvrtka svake godine na praksu prima oko 50 učenika srednjih strukovnih škola iz Travnika i Prozor-Rame, gdje umjesto rada samo s osnovnim ručnim alatima uče na suvremenim strojevima, a najuspješnije i stipendira – do 400 eura za učenike te oko 600 do 650 eura za studente. „Mislim da je izuzetno važno da mladim ljudima pokažemo da mogu od rada živjeti, pogotovo da mogu ostati u Bosni i Hercegovini i živjeti dobro“, poručuje Köpruner. Prije pet godina uprava GS-TMT-a odlučila je deset posto dobiti vraćati društvu. Budući da u tvornici radi velik broj visokoobrazovanih žena i mladih majki, otvoren je i suvremeni vrtić u prirodi za 63 djece, u kojem se uz cjeloviti razvojni program provode Montessori pedagogija, STEM radionice, rano učenje engleskog jezika te rad s logopedom, dok djeca u vlastitom vrtu sade voće i povrće za vrtićku kuhinju.  Njezin angažman vidljiv je i izvan tvorničkih hala: kroz javno-privatno partnerstvo sudjelovala je u obnovi i oživljavanju Rodne kuće Ive Andrića u Travniku, osnovala je izdavačku kuću „Dram radosti“ te dječje i omladinsko kazalište „Fabrik mini teatar“, a financijski podupire i dječji sport, uključujući Karate klub Travnik koji je nakon te podrške osvojio desetke balkanskih, europskih i svjetskih medalja.

Svu dobit ostavlja u zadužbinu

Svoju djecu potaknula je da grade vlastite poslovne priče – sin vodi tvrtku za električne bicikle, dok je kći Atena većinska vlasnica tvrtke Print GS. Udjele u GS-TMT-u i ostatku grupacije Snježana Köpruner odlučila je prenijeti u zadužbinu, kako bi se dobit tvrtke trajno usmjeravala u dobrotvorne svrhe, u čemu ima punu podršku svoje djece. „Ja se više osjećam kao dijete socijalizma i nemam osjećaj da je to sad nešto moje ili da sam bogata što sve to imam. Više gledam da je sve to naše, jer su ovi radnici jednako zaslužni za sve što je firma napravila. Ja sam samo na kormilu ovoga broda i gledam tu dobit podijeliti i društvu i ljudima koji ovdje rade“, zaključuje Snježana Köpruner. Kako ističe don Željko Marić, njezin je potez u srcu Lašvanske doline bio hrabar gospodarski i humani projekt koji je ljudima ponudio perspektivu i vlastiti kruh – pothvat čiju će punu vrijednost zajednica možda u potpunosti shvatiti tek s odmakom od tridesetak godina.

Pogledajte cijelu reportažu HRT-a: