U Ustanovi „Naš dom 1935“ danas je vladala slavljenička atmosfera jer je Rafael Rafo Barić, korisnik usluga ove ustanove, sa svojom velikom obitelji i prijateljima proslavio 100. rođendan. Četvero djece, 11 unuka, 20 praunuka i dvoje prapraunučadi stigli su danas u „Naš dom“ kako bi obilježili ovaj veliki događaj.
– Radio sam svašta, nema što nisam radio tijekom života. Bavio sam se poljoprivredom. Što god je na zemlji bilo, radio sam – čuvao ovce, nema što nisam radio. Odgojio sam četiri sina. Ovdje me zaista paze, ne može biti bolje. Meni je dobro – kazao nam je slavljenik.A djeca, unuci i praunuci o svom ocu, djedu i pradjedu imaju samo riječi hvale.– Super se osjećam, pun sam sreće i zadovoljstva jer može hodati i što je zdrav, i ne možemo biti sretniji i veseliji. Najviše ga cijenimo jer nam je svima pomagao dok smo bili djeca – što god je mogao, radio je za nas, svima nam je kuće gradio. Takav se više ne može roditi – govori Mato Barić, jedan od četiri Rafaelova sina.Ljiljana Volić, rođena Barić, jedna je od 11 unuka Rafaela Barića koja je preuzela organizaciju rođendana, budući da je obitelj brojna, a mnogi članovi žive izvan Bosne i Hercegovine.– Živimo u Njemačkoj, ali „Naš dom“ nam je bio velika potpora, jako su nam pomogli i sve je odlično funkcioniralo. To se sada najbolje vidi. Ja sam rođena ovdje i moj djed i baka su me čuvali tri godine dok su roditelji bili u Njemačkoj. Tada, 1970. godine, nije bilo banana, ali ja sam u selu bila jedina koja ih je imala. To me podsjeća koliko su mi dali sve što su mogli – prisjeća se gospođa Ljiljana.
Na rođendanu stogodišnjaka, čika Rafe, kako ga od milja zovu članovi obitelji i osoblje doma, bilo je i dvoje prapraunučadi.– Puno ga volim. Žao mi je što ga tako rijetko viđam, jer već pet godina nisam bila ovdje, ali ga volim i uvijek me oduševljava što nas se sjeća i sve zna – kaže prapraunuka Lea Volić.
Zahvalnost Ustanovi „Naš dom 1935“
Među članovima obitelji koji su sudjelovali u organizaciji bila je i Dragana Brkan, jedna od 11 unuka.– Nas je jedanaest unučadi, 20 praunučadi i dvoje prapraunučadi. Većina nas živi u inozemstvu. Jedan stric je u Švicarskoj, jedan u Frankfurtu, jedan u Münchenu, a jedan u Travniku. Fascinantno je za njegove godine da nas sve poznaje i zna kako se zovu djeca, unuci i praunuci, i da uvijek pita za njih. Kada razgovaramo telefonom, uvijek pita kako su praunuci, u koji razred idu i što rade. To je za našu obitelj velika stvar. Nažalost, baka više nije među nama, ali djed je doživio lijepe godine. Jako smo zahvalni ovom domu. Djed je prezadovoljan – osobljem, njegom i svime što dobiva, a kad je on zadovoljan, još smo i mi zadovoljniji. Ovo je najbolje što mu se moglo dogoditi. Veliko hvala gospođi Merimi, svim sestrama i zaposlenicima – kazala je Dragana.
Direktorica Musemić – Arnautović: Veliki borac i skroman čovjek
– Naš čika Rafo Barić došao je u dom 2022. godine zajedno sa suprugom, koja je nedugo nakon dolaska preminula. Nakon njezine smrti ostao je sam, i nismo znali kako će se snaći. No, riječ je o izuzetno skromnom i zahvalnom čovjeku, koji cijeni svaki trud našeg osoblja. Ima veliku obitelj i ponosni smo na suradnju s njima, koja se temelji na međusobnom povjerenju. Zahvalni smo njegovim sinovima što su nam povjerili ono najvrjednije – svog oca. Čika Rafo je društven, ima mnogo prijatelja i voli druženje. Unatoč zdravstvenim izazovima, nikada nije klonuo, uvijek se borio i želio dočekati ovaj stoti rođendan. Veliko nam je zadovoljstvo što smo ga svi zajedno dočekali – iza njega je cijelo jedno stoljeće – kazala je direktorica Merima Musemić – Arnautović.
Od Radonjića do Travnika
Rođen 6. travnja 1926. godine u Radonjićima, djed Rafo veći dio života proveo je na rodnoj zemlji, gdje je gradio dom i obitelj. Rat ga je, kao i mnoge, odveo s kućnog praga, a mirnije dane dočekao je u Donjem Putićevu, u kući svog sina. Od 2022. godine korisnik je doma u Travniku. Iako je iste godine ostao bez supruge Ljubice (rođ. Volić), s kojom je dijelio život desetljećima, snagu je pronašao u svojoj obitelji.
Obiteljsko stablo kao najljepši dar
Rijetki se mogu pohvaliti bogatstvom kakvo ima Rafael Barić. Njegovo obiteljsko stablo danas broji:
4 sina: Mato, Vlado, Vojko i Stipo
4 nevjeste: tri se zovu Lucija, a jedna Ana
11 unučadi i 20 praunučadi, rasutih diljem svijeta
2 prapraunučadi: Ivano i Lara
– Djed je uvijek bio naš stup, čovjek koji je znao što znači težak rad, ali i važnost obitelji. Proslaviti stoti rođendan uz sve nas koji ga volimo najmanje je što smo mogli učiniti za njega – poručili su članovi obitelji.
Proslava ispunjena uspomenama
U krugu obitelji i osoblja doma, djed Rafo uz osmijeh je primao čestitke. Iako su godine ostavile trag, vedar duh ga ne napušta. Na pitanje o tajni dugovječnosti samo se blago nasmiješio, gledajući fotografije svojih unuka i praunuka, među kojima je i najmlađi imenjak, mali Rafael.Ovaj rođendan nije samo proslava 100 godina života, već i proslava jednog vremena, običaja i snažnih obiteljskih veza koje krase ljude iz Srednje Bosne.
Sretan 100. rođendan, djede Rafo! Živjeli!
