U veljači su razorni zemljotresi pogodili južnu Tursku i sjeverozapad Sirije. U urušavanju zgrada poginulo je više od 50.000 ljudi, a milijuni su ostali bez domova. Iako je prošlo dosta vremena, situacija je i dalje jako teška.
Paolo Manci, predstavnik UNICEF-a u Turskoj je za Euronews govorio o tome što je do sada urađeno i što je potrebno pogođenim područjima.
,,Situacija se promijenila u ovih pet mjeseci. Prošli smo kroz dramu, kroz katastrofalne slike koje su vjerojatno svi vidjeli, do oporavka. Situacija je trenutno, rekao bih, već u fazi oporavka, u nekim urbanim centrima počela je obnova”, rekao je Manci.
Život se, kako je rekao, vraća u normalu, ali UNICEF procjenjuje da je za oko četiri milijuna djece i dalje potrebna humanitarna pomoć, a 1,6 milijuna ljudi živi u šatorima ili drugim privremenim skloništima. Humanitarne potrebe su još veće za one koji žive izvan gradova.
Ali čak i u gradovima ljudima je potrebna podrška. U Turskoj se predlažu nove mjere, poput smanjenja poreza i zadržavanja na nižem nivou neko vrijeme.
Potreba za pomoći će još dugo biti velika. Ova tragedija je pogodila oko 15 milijuna ljudi u Turskoj i više od pet milijuna u Siriji.
Mnogi problemi još uvijek nisu riješeni. Jedan od njih je i osiguravanje pitke vode stanovništvu. U uvjetima ionako vrućeg ljeta, to je posebno važno. Prema UNICEF-u, 1,6 milijuna ljudi koji žive u privremenim naseljima u Turskoj još uvijek nemaju stalan pristup vodi. Situacija u Siriji je dodatno otežana borbama.
Drugi problem s kojim se suočavaju jeste omogućavanje djeci pristupa obrazovanju. U zemlji je sada ljetni raspust, a Ministarstvo obrazovanja pokušava da se pripremi za novu školsku godinu kako bi djeca iz pogođenih područja mogla redovno krenuti u novu školsku godinu.
U međuvremenu, u privremenim centrima za obuku tokom ljetnog raspusta, djeca sustižu gradivo koje su propustili zbog tragedije. U Siriji, na teritorijama pod kontrolom pobunjenika, autobusi pretvoreni u mobilnu učionicu voze u kampovima za raseljene osobe.
Doktori i psiholozi na prvoj liniji
Ljudi su traumatizirani i onim što se dogodilo i svojim novim, svakodnevnim životom. Doktori i psiholozi su veoma traženi. UNICEF koji djeluje u Turskoj pokušava poslati što više stručnjaka u pogođena područja.
,,Imamo veoma dobre partnere i ljude koji su specijalizirani za povrede od zemljotresa. Srećom, ovdje u Turskoj postoji potencijal koji vjerojatno ne postoji u drugim zemljama”, kaže Paolo Manci.
UNICEF pokušava stvoriti zaštitno okruženje za djecu da pričaju o svojoj traumi. Za to je uspostavljeno više od 50 centara, ali ni taj broj nije dovoljan. Oni koji su preživjeli zemljotres 1999. godine kao djeca, sada kao odrasli, kažu da su zaista željeli imati psihološku podršku koja se sada pruža djeci. Ali u svakom slučaju, psihološka trauma će ostati doživotno.
Na sjeverozapadu Sirije ljudi koji su živjeli u kampovima prije potresa i dalje su tamo, a neki od povrijeđenih još uvijek čekaju na odgovarajući tretman. I oni su traumatizirani onim što se dogodilo, ali, za razliku od Turske, ne mogu računati na pomoć psihologa.
,,Nemamo podršku koja bi možda trebala svakoj obitelji da prebrodi ovu traumu. U kampovima mi, Beli šljemovi, nešto radimo, ali to nije dovoljno. Potrebni su više specijalizirani ljudi da im pomognu. Postoje lokalne nevladine i međunarodne nevladine organizacije, ali mi nemamo takve centre”, rekao je Ismail Abdullah, volonter Bijelih kaciga, nevladine organizacije koja djeluje na teritorijama pod kontrolom pobunjenika za Euronews. Od samog početka bio je na licu mjesta i pomagao spašavati ljude iz ruševina.
,,Prije svega, moramo zaustaviti rat!”
Sada su volonteri Bijelih kaciga prešli na sljedeću fazu, rade na čišćenju ruševina, pomažu ljudima da izađu iz područja sa zgradama koje bi se u svakom trenutku mogle srušiti, opremaju šatorske kampove i prave putove kako bi se olakšala transportna podrška kampovima.
No, prema njihovim riječima, restauratorski radovi se koče neprestanim bombardiranjem, a potrebe ljudi zadovoljavaju se samo 10-20 posto.
,,Postoje eksplozije i strah od nove ofanzive na terenu od strane Rusije i režimskih snaga. Kad bismo samo mogli pomoći ljudima da se vrate kućama i napuste kampove. Ovo je hitna potreba, ali za to, prije svega, moramo zaustaviti rat”, kaže Ismail.
