Na suđenju Ibrahimu Puriću i ostalima, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je kako ne zna je li je bilo zarobljenih tokom deblokade Starog Viteza, te da u Armiji Bosne i Hercegovine nije bilo izvještaja o nepravilnostima 22. prosinca 1993. godine.
Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću sudi se za ubojstvo najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.Esed Sipić, izjavio je da je periodu sukoba Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i HVO-a vršio dužnost pomoćnika zapovjednika brigade za sigurnost, napominjući da je operativna grupa više bila “koordinator i pomagala u organizaciji”. “Nisam imao nadležnosti nešto da poduzimam”, rekao je Sipić, dodavši da on nije bio izravno uključen u djelovanja, ali da mu je poznato da su se izvodila borbena djelovanja i da je bilo pomjeranja linije. Kako je kazao, a prenosi detektor.ba što se tiče deblokade Starog Viteza, poznato mu je da su mještani bili gladni i žedni, ali da ne zna je li je bilo uspjeha ili neuspjeha, odnosno zarobljenih s obje strane. Tužitelj Ivan Matešić je predočio dio ranijeg iskaza, iz 2017. godine, u kome je svjedok naveo da mu je Nijaz Sivro rekao da je bilo zarobljenih, na šta je Sipić kazao da je moguće. Na upit obrane je li mu je poznato da je bilo nekih izvještaja o nepravilnostima u ABiH 22. prosinca, svjedok je rekao da nije. Drugi svjedok Nikola Livančić izjavio je da je bio kod kuće kada mu je javljeno za sukob, te da je odmah krenuo prema liniji. “Nama je rečeno – ako zapuca, moramo odmah ići na liniju”, kazao je Livančić, dodavši da je bilo jutro, te da je došao do jedne kuće i sakrio se u podrum, gdje je ostao dok nije pao mrak. On je rekao da su pripadnici ABiH bili u potoku i na spratu kuće, te da je čuo kako govore: “Uhvatite ga živog, nemojte ga ubijati.” Livančić je kazao da je, kada je navečer napustio kuću, vidio nekoliko leševa. Na upit obrane svjedok je odgovorio da mu nije poznato da je Jerko Miličević poginuo tog dana, te da ga je posljednji put vidio dan prije. Na današnjem ročištu pročitana su i dva iskaza preminulih svjedoka.
Tužitelj Matešić pročitao je iskaz svjedoka Muharema Sivre, koji je rekao kako je 1993. godine obavljao dužnost zapovjednika sigurnosti Treće bojne, te da se tokom sukoba nalazio u prostorijama zapovjedništva. “Bio sam u prostorijama zapovjedništva, nisam nigdje išao. Gdje je išao Ibro Tarahija, ja ne znam”, naveo je svjedok u iskazu. Kako je navedeno u iskazu, Sivro je kazao da zna da su tri pripadnika HVO-a zarobljena, te kasnije ubijena, i da je čuo da Almir Sarajelić Roki ima veze s tim. U iskazu svjedoka Marka Šafradina, kako je pročitao Matešić, navodi se da je on bio na položaju druge linije HVO-a, kod “Crne kuće”, te da je njegov sin Josip, koji je također bio na liniji, odveden i nakon toga ubijen. Pri prepoznavanju tijela sina, svjedok je rekao da je vidio rane na vratu, te da pretpostavlja da je zadavljen ili obješen. “Prilikom razmjene moj sin nije imao na sebi odoru, bio je prekriven samo platnom”, kazao je svjedok u iskazu, dodavši da na sebi nije imao oznake maltretiranja, ali da je vidio da su nekim vojnicima nedostajale uši i nos. “Poznato mi je da su pripadnici Armije počinili taj zločin”, rekao je svjedok u iskazu.
Nastavak suđenja je zakazan za 13. prosinca.
