Otvara se u novoj kartici

Plaće nam među najnižima u Europi, a gorivo točimo skuplje nego pojedine članice EU-a

// APSURD NAD APSURDIMA

Dok vozači u Bosni i Hercegovini gotovo svakodnevno svjedoče novim, višim brojkama na ne benzinskim crpkama, usporedba s državama Europske unije otkriva poražavajući apsurd. Ne samo da građani BiH plaćaju gorivo gotovo jednako kao stanovnici najrazvijenijih europskih ekonomija, već je litra benzina ili dizela u BiH postala skuplja nego u pojedinim članicama EU-a u kojima je životni standard neusporedivo viši.

Pregled maloprodajnih cijena naftnih derivata u Europi pokazuje da se BiH odavno oprostila od statusa zemlje s „jeftinim gorivom“, po kojem su je nekada prepoznavali susjedi iz regije. Cijene dizela i benzina u BiH nerijetko premašuju iznose koje plaćaju vozači u Bugarskoj, Rumunjskoj, Malti, Poljskoj, pa u određenim razdobljima čak i u Švedskoj, Španjolskoj, Luksemburgu ili Austriji. Kada se te cijene stave u kontekst kupovne moći, razlika postaje gotovo nevjerojatna. Primjerice, prosječna plaća u Austriji ili Luksemburgu višestruko nadmašuje primanja prosječnog radnika u Bosni i Hercegovini. Dok građanin Luksemburga ili Španjolske za svoju mjesečnu plaću može napuniti desetke spremnika goriva bez ugrožavanja osnovne egzistencije, vozaču u BiH svaki odlazak na crpku predstavlja ozbiljan udar na kućni proračun. Apsurd je tim veći jer visoka cijena goriva u BiH automatski povlači lančano poskupljenje hrane, prijevoza i svih osnovnih životnih namirnica.

Razlika između Bosne i Hercegovine i Europske unije ne ogleda se samo u visini plaća, nego i u reakciji vlasti i samih građana na tržišne poremećaje. Dok su u BiH građani prepušteni sami sebi i slobodnom formiranju cijena na tržištu, brojne europske države aktivno su intervenirale kako bi zaštitile standard svojih stanovnika. Hrvatska već godinama primjenjuje model dvotjednog ograničavanja najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata uz smanjenje trošarina i ograničavanje trgovačkih marži. Sličnim mjerama posegnule su i Slovenija te Mađarska, koja je u kriznim razdobljima izravno zamrzavala cijene goriva za domaće vozače. Njemačka, Francuska i Italija u valovima poskupljenja reagirale su privremenim snižavanjem poreza na energente ili izravnim subvencijama po litri goriva, svjesne da skupo gorivo guši cjelokupno gospodarstvo.

S druge strane, kada su cijene u Europi unatoč mjerama prelazile granicu izdržljivosti, europski građani nisu ostajali nijemi promatrači. Veliki prosvjedi vozača, prijevoznika i poljoprivrednika blokirali su prometnice diljem Irske, Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske, Italije i Španjolske. Pritisak ulice u tim je državama redovito prisiljavao vlade da sjednu za stol i pronađu rješenja za rasterećenje građana. U Bosni i Hercegovini scenarij je potpuno drukčiji. O ukidanju ili privremenoj suspenziji trošarina na gorivo godinama se vode tek slabe političke rasprave bez ikakvog konkretnog učinka za krajnjeg potrošača. Država uredno ubire ogromne prihode od PDV-a i trošarina koji rastu sa svakim novim poskupljenjem, dok konkretnih mjera zaštite stanovništva jednostavno nema. Jednako zabrinjava i potpuna letargija društva. Dok u Europi zbog poskupljenja od nekoliko centi staju autoceste i pokreću se prosvjedi, u BiH izostaje bilo kakav organizirani bunt ili građanski pritisak. Umjesto prosvjeda i zahtjeva za odgovornošću vlasti, svakodnevica se svela na tiho negodovanje uz jutarnju kavu ili okretanje na staru šalu “Nije me briga koliko košta gorivo, ja uvijek točim za cenera”. 

Sve dok izostaju i politička volja za intervencijom i građanska hrabrost za jasnu reakciju, Bosna i Hercegovina ostat će zarobljena u vlastitom ekonomskom paradoksu – kao zemlja s europskim cijenama, balkanskim plaćama i beskonačnim strpljenjem onih koji taj račun svaki dan plaćaju.