Jedna od najvećih poplava u europskoj povijesti možda uopće nije bila izolirana katastrofa, kako se dugo vjerovalo.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature pokazuje da je između kraja 1341. i 1343. godine Europu pogodio niz od čak 16 velikih poplavnih događaja, od kojih su četiri bila ekstremna. Godina 1342. pritom se izdvaja kao godina s najvećim brojem velikih i izuzetnih poplava zabilježenih u Europi tijekom posljednjih 700 godina.
U središtu svega bila je čuvena Magdalenina poplava iz srpnja 1342. godine, koja se smatra jednom od najtežih prirodnih katastrofa koje su pogodile srednju Europu tijekom posljednjeg tisućljeća.
Magdalenina poplava dugo je dominirala povijesnim zapisima.
Krajem srpnja 1342. ogromne količine vode zahvatile su područja današnje Njemačke i okolnih zemalja. Nabujali su Rajna, Majna i brojni drugi vodotoci, uništavajući mostove, naselja, mlinove i poljoprivredno zemljište.
Novo istraživanje pokazuje da je taj događaj bio samo jedan dio mnogo dulje katastrofalne serije, piše Raport.
Znanstvenici su rekonstruirali 16 zasebnih velikih poplava diljem Europe, koristeći više od 1.000 zapisa iz srednjovjekovnih kronika, administrativnih i pravnih dokumenata, privatne prepiske i drugih povijesnih izvora.
Većina korištenih zapisa nastala je tijekom samih događaja ili neposredno nakon njih, što istraživačima daje znatno pouzdaniju sliku nego kasnija prepričavanja.
Jesen 1341. bila je izrazito vlažna, a velike poplave već su tijekom studenoga i prosinca pogodile dijelove srednje i jugoistočne Europe.
Nakon hladne i snježne zime uslijedilo je naglo otapanje, pa je u veljači 1342. nova velika poplava zahvatila zapadnu i srednju Europu, uključujući Prag i područja uz Dunav.
Istraživači su je nazvali Svijećnička poplava, prema kršćanskom blagdanu koji se spominje u povijesnim izvorima.
Poslije nekoliko proljetnih poplava stigla je Magdalenina poplava, a zatim i novi događaji u sjevernoj Italiji, na Sredozemlju i u Karpatskom bazenu.
Ni 1343. godina nije donijela predah.
Tijekom ljeta područje Alpa i Karpata pogodile su još dvije izuzetno velike poplave, koje su istraživači nazvali Jakovljeva i Bartolomejska poplava.
Tisuće ljudi izgubile su život
Posljedice nisu bile ograničene samo na materijalnu štetu.
Prema podacima prikupljenim u istraživanju, poplave tijekom 1342. i 1343. odnijele su više tisuća života izravno, dok je još veći broj ljudi mogao stradati od posljedica nestašice hrane i bolesti.
Jedan srednjovjekovni izvor za poplavu iz veljače 1342. navodi čak oko 6.000 poginulih duž Dunava, iako ovakve povijesne procjene treba promatrati s oprezom.
Uništavani su čitavi dijelovi naselja, ceste, mlinovi i mostovi.
Poplava je, između ostalog, odnijela i kameni most preko Vltave u Pragu koji je stajao još od 12. stoljeća.
Poremećen je život diljem kontinenta
U srednjem vijeku rijeke nisu predstavljale samo izvor vode. Bile su ključne za prijevoz robe, trgovinu, pokretanje mlinova i povezivanje gradova. Zbog toga je istodobno uništavanje mostova i cesta imalo posljedice daleko izvan poplavljenih područja.
Izgubljene žetve i problemi s prijevozom doveli su između 1342. i 1344. do nestašice hrane i gladi u dijelovima Europe, posebno u južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, dok su cijene hrane rasle diljem zapadne i srednje Europe.
U pojedinim područjima voda se između uzastopnih poplava nije ni potpuno povukla.
Povijesni izvori spominju zagađenu vodu i ozbiljne bolesti, uključujuć
Sve se to događalo samo nekoliko godina prije nego što je Europu zahvatila Crna smrt, iako novo istraživanje ne tvrdi da su ove poplave izazvale kasniju pandemiju kuge.
Zašto je povijest gotovo sve zaboravila?
Posebno je zanimljivo da se od svih 16 događaja u kolektivnom pamćenju održala gotovo samo Magdalenina poplava.
Jedan je razlog fragmentarnost srednjovjekovnih zapisa. Veliki broj dokumenata jednostavno nije preživio naredna stoljeća, a sačuvani arhivi nisu ravnomjerno raspoređeni po Europi.
Drugi je problem bio što su povjesničari pojedina neprecizno datirana izvješća automatski povezivali s velikom poplavom iz srpnja 1342. godine.
Novo istraživanje pokazuje da su neki od tih zapisa zapravo opisivali potpuno druge poplave koje su se dogodile nekoliko mjeseci ranije ili kasnije.
Katastrofa je promijenila način zaštite gradova
Niz poplava ostavio je i dugoročan trag na europskoj infrastrukturi.
Nakon katastrofa iz 1342. i 1343. godine pojavljuju se dokazi o većem uključivanju vlasti u zaštitu od poplava i izgradnju infrastrukture otpornije na buduće katastrofe.
Novi Karlov most u Pragu, primjerice, projektiran je kao masivnija građevina s višim i širim lukovima te snažnijim stupovima koji su trebali bolje podnositi vodu, led i otpad koji rijeka nosi tijekom poplava.
Što je izazvalo toliko ekstremnih poplava?
Znanstvenici još nemaju konačan odgovor.
Autori istraživanja naglašavaju da se ne može dokazati izravna uzročno-posljedična veza, ali nekoliko neobičnih klimatskih čimbenika poklopilo se upravo u tom razdoblju.
Oko 1340. i 1341. zabilježen je neuobičajeno velik broj vulkanskih erupcija, uključujući erupciju islandskog vulkana Hekla. Istodobno je prethodnih godina došlo do značajnih promjena arktičkog morskog leda.
Vulkanski aerosoli mogu mijenjati temperaturu i atmosfersku cirkulaciju, dok promjene morskog leda također mogu utjecati na vremenske obrasce.
Istraživači smatraju da je kombinacija tih čimbenika, zajedno s prirodnom klimatskom varijabilnošću, mogla pridonijeti stvaranju intenzivnih sustava niskog tlaka i dugotrajnih oborina.
Srednji vijek nosi upozorenje i za današnju Europu
Za autore istraživanja najveća vrijednost ovog otkrića nije samo u boljem razumijevanju srednjeg vijeka.
Serija iz 1342. i 1343. pokazuje da ekstremne poplave ne moraju biti međusobno neovisni događaji koji se pojavljuju nasumično i u velikim vremenskim razmacima.
Mogu doći jedna za drugom, dok se društvo i infrastruktura još nisu oporavili od prethodne katastrofe.
Upravo zbog toga znanstvenici smatraju da povijesni međeđaški ekstremi trebaju imati veću ulogu u suvremenim procjenama rizika.
Jer europske poplave iz 14. stoljeća pokazuju da ono što danas izgleda kao gotovo nezamisliv niz katastrofa, u prošlosti se već dogodilo.
