Josip Stojak je u sportu kao natjecatelj te kao trener već punih pedeset godina. Počeo je s jedanaest godina u Novoj Biloj, gdje se zaljubio u judo. Danas se za njega može reći da je jedan od uspješnijih sportaša Lašvanske doline. Od 2007. godine Josip uspješno vodi Judo klub Vitez.
1. Već sedamnaest godina vodite Judo klub Vitez. Kako je počela ta suradnja?
Evo, nakon zadnje Skupštine kluba naša predsjednica je i dalje Antonija Vujica, a ja ostajem prvi trener kluba. Mogao bih reći da sam u Vitezu ostvario suradnju pomalo slučajno. Počeo sam raditi u Vitezu i imao sam neke kontakte i razgovore s ljudima koji su me objeručke prihvatili za trenera. Ono što je meni bilo važno je to da imam potpunu slobodu u svome radu i to sam i dobio. U početku mi je pomogao Željko Topalović Berija koji mi je uvijek izlazio u susret i za dvoranu i kasnije u različitim prilikama kao sportski radnik. Naravno, klubu od početka svesrdno pomaže Općina Vitez, a velika podrška su mi roditelji djece kojih trenutno u klubu imamo preko četrdeset.
2. Vaše trenerske ambicije i kako vidite budućnost Judo kluba Vitez?
Najveće zadovoljstvo mi je kad vidim da djeca napreduju. Kad dođe neko dijete koje u početku ne zna napraviti ni kolut naprijed, pa kad za nekoliko mjeseci vidim da to isto dijete zna dubiti na glavi i stajati na rukama, to me ispunjava velikim zadovoljstvom i znam da nisam radio uzalud. Pored toga da se djeca znaju ponašati, biti pristojni i da prepoznaju sportski duh. Kao trener ne volim se osobito eksponirati. Mislim da je najvažnije pružiti djeci zadovoljstvo svladavanje sportske vještine i najviše volim raditi s mlađim uzrastima. Za mene, dvorana je mjesto gdje djeca trebaju isprazniti svu svoju negativnu energiju i usmjeriti je u nešto pozitivno. Nisam opterećen rezultatima. Oni će doći sami po sebi.
3. Prilika je ovo da se osvrnemo i na Vaših 50 godina judo karijere. Tko su Vaši uzori? Što je na Vas najviše ostavilo traga?
Kao seosko dijete, živahno, puno energije, najprije sam u Društvu „Sebešić“ počeo svirati klarinet. Ipak, sport me više zanimao i kad sam bio na prvom treningu znao sam odmah da je to za mene. Moj prvi uzor su mi moji treneri Dragan Kajetan poznatiji kao Sova, Besim Halilović, Husein Delić i Habib Bućan. Od njih sam puno naučio i poprimio u sportu. Mogu se pohvaliti i petim mjestom mog sina Filipa Stojaka i to 2015. godine na svjetskom prvenstvu za kadete u Sarajevu, u kategoriji do 73 kg kao i na Olimpijadi mladih u Gruziji. Moram naglasiti da je to uspjeh i našeg kluba jer je Filip nastupao kao član Judo kluba Vitez. Mislim da sam u životu realan i znam svoje mogućnosti. Za mene je uspjeh zdravlje mene i moje obitelji, kao i svih članova Judo kluba Vitez. Želja mi je da naš klub bude rasadnik mladih naraštaja i nisam opterećen rezultatima. Volim sport, volim pedagoški sportski rad s mladima i to mi pričinjava najveće zadovoljstvo i uspjeh.
