spot_img
spot_img
spot_img
Vitez
vedro
31.4 ° C
31.4 °
31.4 °
31 %
2.3kmh
1 %
Sri
31 °
Čet
35 °
Pet
35 °
Sub
24 °
Ned
20 °

Osvrt na Lovrinoviće- Kajiće po Blagunu Lovrinoviću

- Oglasi -
- Oglasi -

Oduvijek ljudi imaju potrebu za saznanjem o tome tko su im bili pređi. I nema u tome ništa loše.

Piše: Željko Kocaj

- Oglasi -

To je naprosto potreba za potvrđivanjem svoga identiteta, pa onda, moglo bi se reći, i obiteljskog identiteta. Istina, u vremenu neposredno nakon protekloga Domovinskog rata bilo je puno onih koji su prepoznajući potrebu nekih skorojevića unosno unovčavali šarene laže izmišljenih grbovnika i plemićkoga porijekla hrvatskih obitelji, služeći se podacima i grbovnicima iz nekoliko vrijednih knjiga o hrvatskim prezimenima i grbovima hrvatskih plemićkih obitelji. No, saznati tko su nam bili pradjedovi za svakog je svojevrstan izazov, ali se samo najuporniji usuđuju krenuti putem traganja i podizanja svoga rodoslovnog stabla.

„Odlučio sam se na prikupljanje građe i pisanje obiteljskog stabla Lovrinovića-Kajića prvenstveno iz dva razloga: željom i potrebom potpunijih osobnih spoznaja o našem porijeklu i povijesti, vođen činjenicom da je ovo ‘zadnja šansa’ za izradom obiteljskog stabla“, kaže nam sam autor na početku ove knjige. U burnim vremenima protekloga rata mnoge su obitelji potjerane sa svojih ognjišta, istjerane ili naprosto spas potražiše u bijegu pred neprijateljima. Mnogi su se razišli širom svijeta, a mnoge obitelji su, na žalost, ostale bez velikog broja svojih članova. U tom vremenu vlastite i osobne ugroženosti javlja se potreba za potvrđivanjem ukorijenjenosti „svojih“ na određenom prostoru, po onoj narodnoj „svoj na svome“.

Kao reakcija na vječitu čovjekovu zapitanost, ljubopitljivost, te na ugroženost obitelji, pa donekle i pokušaje prekrajanja povijesti i narodnoga imena (jesu li Hrvati u Bosni autohtoni ili nisu i sl.), između ostaloga javila se i potreba nekih ljudi da istraže svoje porijeklo. I dali su se na posao. Jedan od takvih je i Blagun Lovrinović.

„Bez namjere tumačenja povijesti, ali mnogi su povijesni događaji sigurno utjecali na razvitak obiteljske loze“, također je važna činjenica koju autor navodi u svome uvodniku. Brojne su obitelji rasute po svijetu i sigurno su se mnogi zapitali tko će ih ponovno okupiti.? No, ne lezi vraže, tehnologija danas mnogima omogućuje bliske susrete na društvenim mrežama koje su postale novi poligon  i za dobro i za loše. Ovaj put ću naglasiti samo ono što je dobro i vezano uz našu temu: myheritage.com jedna je od stranica koje olakšavaju istraživanje korijena i koju su iskoristile tri mlade žene, porijeklom Rajkovićke, da ispišu rodoslovno stablo i tijekom kolovoza 2012. godine okupe svoje Rajkoviće na skupu koji su od milja nazvali „Rajkovićijada“.

Moglo bi se reći da je najozbiljniji posao u istraživanju svojih korijena napravio Vladimir pl. Alaupović koji je dokazao plemićko porijeklo svoje obitelji i koji je prvi Hrvat iz BiH koji je primljen u Hrvatski plemićki zbor. Svoja traganja Vladimir je objavio u knjizi „Šest stoljeća Alaupovića“ objavljenoj u nakladi HKD „Napredak“ Podružnica Kiseljak, 1997. godine.

Također, ogroman posao u istraživanju svoga obiteljskog stabla uradio je izvjesni Raguž koji je na koncu objavio moglo bi se reći ne monografiju nego svojevrsnu enciklopediju o Ragužima (Raguzima) koji su uglavnom od Dubrovnika (drevne Raguze) došli do Stoca i tu se ukorijenili da bi se stablo razgranalo po cijelom svijetu.

Sve je više i domaćih, zapravo lašvanskih obitelji koje imaju barem djelomično urađeno obiteljsko stablo. Tako mogu spomenuti vrijedne napore pokojnog Mirka Markovića koji je uradio obiteljsko stablo Markovića iz Bile, općina Vitez. Zatim već spomenute tri mlade žene, Ksenija Banović, Ana Zirdum i Gabrijela Kvasina, koje su, što je zanimljivo, zahvaljujući računalnoj tehnologiji, odnosno društvenoj mreži facebook, poželjele organizirati skup Rajkovića koji je i održan tijekom kolovoza 2012. godine, ali su u pripremama skupa došle do vrijednih podataka zabilježenih na obiteljskom stablu pokojnoga Bože Rajkovića. Uz njih poznati su mi i napori fra Franje Križanca na izradi obiteljskog stabla Križanaca te Alojza Mlakića koji polako, ali uporno otkriva rodoslov Mlakića. Treba spomenuti i solidan rad Stipe Nakića o Nakićima koji porijeklo vuku iz Brankovca. Svima njima pridružio se i Blagun Lovrinović iz Novoga Travnika, iako su Lovrinovići Kajići po svojoj postojbini autohtoni Travničani.

I kao što za Rajkoviće duhovito reče moja mlada rođaka Ksenija:“U fojničkom grbovniku stoji i grb Rajkovića. Mi ne znamo pripadamo li toj lozi, ali ćemo se njime kititi dok se ne dokaže drukčije.“ Lovrinovićima Kajićima, barem Blagunu Lovrinoviću, ne treba povijesni obiteljski grb, nego saznanje i znanje o tome tko su, odakle su, ako je moguće kakvi su bili njegovi preci, pa u konačnici potvrda ukorijenjenosti na prostoru na kojem njegova obitelj živi već stoljećima. Ne mora to biti od stoljeća sedmog, ali dovoljno dugo da im nitko ne može osporiti i zanijekati pravo na Domovinu i na obiteljsko ime koje ima jasne korijene u trajnom obiteljskom stablu koje po Blagunovim istraživanjima traje još od prije 1814. godine i Petra Lovrinovića bez kojega ne bi bilo ni Blaguna ni drugih Lovrinovića. Počivao u miru Božjem i svjetlost vječna neka mu svijetli, a njegovim nasljednicima želim sretnu i uspješnu budućnost na svojoj zemlji u svojoj postojbini!

- Oglasi -



 

- Oglasi -
spot_imgspot_img
spot_img

NAJNOVIJE OBJAVE

error: Sadržaj je zaštićen.