Napadom Putinove Rusije na Ukrajinu počeo je istrebljivački rat koji traje već više od dvije godine. No, taj se rat ne odvija samo na frontama i poljima Ukrajine, gotovo jednako toliko traje i rat dobavljača koji na svjetskim tržištima nabavljaju oružje i, što je najpotrebnije – topničke granate i razne projektile, piše jutros zagrebački Večernji list, donoseći dodatne detalje o zbivanjima koje je ranije pratio Viteški.ba, cijeneći interes javnosti i priču o kupovini Vitezita, za koju se, ovim tekstom potvrđuje da nikako nije plaćen nestalih ukrajinskim novcima.
Nakon toliko vremena i jednoj i drugoj strani, zbog nezabilježenog intenziteta sukoba, toga najviše manjka. Ukrajincima je iznimno važno sada dobiti barem granate istočnog podrijetla i tehnologije. U tom izdvojenom ratu na tržištima sudjeluju brojne tvrtke, a i neke hrvatske. U ovoj priči to su tvrtka registrirana u Slovačkoj Sevotech as, čiji je suvlasnik Ukrajinac Oleksij Horošajev, hrvatska tvrtka WDG Promet, vlasnika Matiasa Zubaka, te ukrajinska tvrtka Lviv Arsenal, kao posebni uvoznik oružja zastupan po direktoru Juriju Zbitnevu. Radilo se o poslu, nabavi 100 tisuća granata, za minobacače kalibra 82 i 120 mm, a posao je bio vrijedan nešto manje od 38 milijuna USD.
Sve je počelo prije godinu i pol, a u toj priči, koja je u međuvremenu poprimila sve konture akcijsko-špijunskog trilera, ukrajinskom i hrvatskom dobavljaču dogodilo se ono najgore što se trgovcima oružja može dogoditi. Prvo da stvar postane javna, drugo da te u medijima optuže za kradu novca, i to Ukrajincima usred rata, a treće da ti tim napisima de facto ucrtaju metu na glavu jer riječ je sada o vrlo opasnom biznisu.
Četvrti je problem kad se u taj posao uplete i politika, što se dogodilo i Ukrajincu, suvlasniku Sevotecha, gdje se iznenada pojavio i voda ukrajinske oporbe Sergij Taruta, a s hrvatske strane već dobro uhodani političko-medijski tandem koji štanca afere, mostovac Nikola Grmoja i neovisni novinar Marin Vlahović. Oleksij Horošajev u razgovoru za Večernji list sasvim otvoreno optužuje i hrvatskog oporbenjaka te s njim povezane novinare da su svjesno ili nesvjesno upali u pomno ispletenu rusku, kako on kaže, mrežu Kremlja, kojoj je cilj opstruirati svaku nabavu ratnog materijala koji je potreban Ukrajini za obranu. Priča o 100 tisuća granata sretan kraj za Ukrajinu nema ni do danas.
Novo je, pak, to da je nakon tri pokušaja dio granata proizveden i plaćen, oko 30 posto željenih količina, te da su one već više od četiri mjeseca na raspolaganju Ukrajincima u skladištu proizvođača iz jedne istočnoeuropske EU države, a Ukrajinci još nisu došli po vrijedan teret?! Zadnji je korak u priči to da su Zubak, inače sin poznatog trgovca oružjem Zvonka Zubaka, i Horošajev prebacili prva tri kamiona granata u Slovačku, bliže ukrajinskoj granici sredinom veljače ove godine, te odmah otišli do ukrajinskog veleposlanika u Bratislavi da ga pitaju kad će i hoće li Ukrajinci doći po robu. O tome je snimljen video, gdje se vidi da iznenađeni veleposlanik tvrdi kako će odmah o tome obavijestiti Kijev. Bio je iznenađen jer se i on načitao medijskih napisa da je novac za tu nabavu bio nestao. Do današnjeg dana po taj teret i dalje nitko iz Ukrajine ne dolazi. To je samo dio te čudne priče u kojoj je s vremenom postalo razvidno da Ukrajinci imaju i sami sa sobom problem u prilično kaotičnoj atmosferi koja prati rat.
U rujnu 2022. potpisan je ugovor između ukrajinskog Arsenala i Sevotecha te hrvatske tvrtke Elmech Sintermak, malo znane domaće tvrtke koja u Hrvatskom zagorju proizvodi topničke granate. Do nje je vlasnik Sevotecha Horošajev stigao jer mu je to savjetovao njegov dugogodišnji poslovni partner i obiteljski prijatelj Zvonko Zubak. Predstavnici ukrajinskih uvoznika te ukrajinski vojni izaslanik u RH proveli su inspekciju tvrtke pa je posao zaključen. Arsenal, koji je dobio novac od ukrajinskog ministarstva obrane, trebao je Sevotechu prebaciti 100-postotni avans (minus provizija od nekoliko posto), koji je Elemechu za početak proizvodnje trebao uplatiti 50% svo – te. Elmech, naime, mora prvo kupiti sirovine, košuljice za granate, detonatore, barutna punjenja, u koje onda nalijeva TNT koji miješa u svojim kotlovima. Budući da avans nije stizao, zagorski proizvođač odustao je od posla, zbog neozbiljnosti ukrajinske strane. Nakon toga Sevotech piše Arsenalu i nudi im povrat avansa ili da pokušaju preko hrvatskog WDG-a pronaći novog proizvođača. Arsenal je pristao jer je roba već na skladištu pronađena u jednoj azijskoj državi. No, Arsenal opet ne šalje ostatak novca te prolaze još četiri mjeseca.
U ljeto 2023. Sevotech šalje i izvozne dozvole i licence, koje moraju pratiti takav posao, a problem je što one imaju rok trajanja šest mjeseci. Ukrajinci opet ne plaćaju, tako da dozvole istječu. U rujnu 2023. Sevotech i WDG nalaze novog proizvođača, ovaj put iz EU, dakle treći put rade potrebne dokumente. U studenom 2023. izdane su nove dozvole i obavještava se ukrajinski Arsenal da dođe po dio granata u vrijednosti onog prvobitnog avansa, dakle riječ je o više od 30 tisuća granata. Ne događa se ništa, osim što kreće hajka na dobavljača da su “zamračili” novac, a da Ukrajinci nisu dobili granate. I Horošajevi Zubak pokušavaju medijima objasniti situaciju, no pritom ne smiju pokazati svu dokumentaciju, koja je tajna.
U listopadu 2023. mostovac Grmoja postavlja u Saboru pitanje Andreju Plenkoviću tražeći odgovor na medijske tvrdnje kako je Zubakova tvrtka uključena u pronevjeru ukrajinskog novca za nabave oružja. Zvonko Zubak kontaktira Grmoju, zove ga na sastanak da mu pokaže dokumentaciju koja nije za objavu, a iz koje će vidjeti istinu. Grmoja mu odgovara da neka mu je pošalje mailom. U Saboru Grmoja izjavljuje da je izložen prijetnjama Zubaka i njegova odvjetnika Ante Nobila, što Zubak odmah opovrgava. Grmoja podupire priču o tome da je Zubak dio novca preusmjerio u nabavu bosanskohercegovačke tvrtke Vitezit, a radi se očito o podacima koje je plasirao češki bankar Kamil Bahbuh, kojeg je pak Zubak prijavio sudu u Pragu da im je s računa skinuo 5,5 milijuna eura. Uglavnom, procesi pred pravosuđem oko tih priča vode se i u Ukrajini i u Češkoj, a Matias Zubak ispitan je u svojstvu svjedoka, što bi već trebalo naznačiti prema kome je istraga usmjerena, a to nije svjedok.
Direktoru ukrajinskog Arsenala Juriju Zbitnevu u međuvremenu je po odluci ukrajinskog suda određen kućni pritvor, a veći dio novca koji je ukrajinsko ministarstvo obrane Arsenalu uplatilo kao avans vraćen je u državnu riznicu, dok je račun Arsenala blokiran. Zbitneva se istražuje zbog opstrukcije, pogotovo jer je optuženi izjavio “da je namjerno platio samo 30% avansa, kako bi uštedio sredstva”.
Što je važno za Vitezit!?
Ono što je ranije Zubak rekao za domaću javnost sada se još jednom snažno tvrdi i izjavama te dokumentacijom međunarodno poznatih i kredibilnih partnera iz oblasti namjenske industrije. Potpuno je razvidno kako se ovdje radi o pravom obavještajnom obračunu čijim akterima i kreatorima nije u interesu časno ispuniti preuzete poslovne obveze, a još manje im nije interes da ulaganje u Vitezit i Bosnu i Hercegovinu postane velika poduzetnička priča. Isto tako, vlasnik Sevotecha potvrdio je kako se nije uspjelo u diskreditiranju njega, njegove tvrtke te obitelji Zubak, koji su posao priveli kraju te evidentno priželjkuju nastavak kvalitetnog poslovanja u BiH gdje je Zubak odabran kao kupac poduzeća PS Vitezit- u stečaju te se ovih dana očekuje ulazak u posjed.
Rekonstrukcija sastanaka koje su Horošajev i Zubak imali s raznim partnerima u Pragu, a tamo se bio pojavio i spomenuti šef ukrajinske oporbe Taruta, pokazala je analizom fotografija da su se u sastavu delegacije s ukrajinske strane pojavili i neki likovi dobro poznati ukrajinskoj tajnoj službi i za koje se zna da rade za Putinov Kremlj. Horošajev, inače bivši dužnosnik Ukroboronproma, državne tvrtke za promet oružjem, za Večernji objašnjava kako je dobra referenca i dobar glas za dobavljača u tom biznisu najvažnija stvar. Ključnu ulogu u mogućnosti da ugovorne strane u uvjetima krvavog rata nabave oružje i streljivo imaju međusobne veze dobavljača i proizvođača. Uz to, taj proizvod zahtijeva izdavanje dozvola za prijevoz i tranzit u više zemalja istovremeno. Tu je isto dobra referenca zakon. Taj suptilni posao ugrožavaju, kako kaže, laži i opstrukcija proruskih elemenata, kojima je primarni cilj da potrebno oružje i streljivo Ukrajina dobije što kasnije, po mogućnosti nikada. Na Ukrajincima je sada da istraže neshvatljivo ponašanje Arsenala, kao i ponašanje Oleksandra Lieva iz ministarstva obrane Ukrajine, koji sada, kako kaže, trči po medijima i govori da ništa nije znao. Horošajev ne dvoji da posao do sada nije realiziran zbog nesposobnosti Zbitneva i sabotaže Lieva. No ponavlja kako su Sevotech i WDG spremni ispuniti ugovor, kao što su ispunili i sve prethodne, “kada smo imali posla s kompetentnim partnerima”.
Matias Zubak, pak, dodaje kako je nevjerojatno da granate i dalje stoje na granici, a u tih godinu i pol, da je sve bilo onako kako treba biti, Ukrajinci su tako propustili kupiti 400 tisuća njima prijeko potrebnih granata. Isti dobavljači, inače, obavili su do sada i mnoge druge narudžbe za Ukrajinu, bez zastoja, a pokazalo se da je jednostavnije i urednije nabavljati oružje za tvrtke iz EU, koje ga onda izravno izručuju Ukrajini.
