Sve češće slušamo o tome koliko je san važan, posebno u današnje vrijeme kada smo stalno u nekoj akciji. Nažalost, nedostatak (adekvatnog) sna je sastavni dio života mnogih.
Također, treba istaknuti kako nije svaki san isti, točnije, važno je kada spavate, koliko, kako i gdje. Odgovore na sve ove dileme za Telegraf daje prim. Dr Slavko M. Janković, neurolog iz Acibadem Bel Medic opće bolnice.
Iako mislimo da znamo što je to spavanje, zasigurno postoji mnogo toga što nam je, kao laicima, “strano”. Tema je, zapravo, mnogo kompleksnija nego što djeluje u prvi mah.
,,Spavanje je vitalan oblik ponašanja nepoznate svrhe, koje okupira 1/3 ljudskog života. Tri osnovna oblika vigiliteta (stanja svjesti) kod čoveka su budnost, NREM spavanje (tijekom koga se spava) i REM spavanje (tijekom koga se sanja). To su tri biološka modusa postojanja, od kojih je svaki “pod upravom” određene grupe neurona koji su odgovorni za početak i kraj tog procesa. Aristotel, a zatim Ruski znanstvenik Pavlov, smatrali su kako su budnost i spavanje dva nezavisna procesa, od kojih je spavanje “pasivno odsustvo ili gašenje svijesti”, kaže prim. Dr Slavko M. Janković.
Ističe kako je dihotomija procesa spavanja poznata tek od 1953. godine, kada su Aserinsky i Kleitman poslije proučavanja na djeci, otkrili da kako u bihevioralnom tako i u elektrofiziološkom smislu postoje 1) spavanje (non-rapid eye sleep = NREM) i 2) sanjanje (rapid eye movement sleep = REM).
,,Od tada se zna kako je priroda spavanja heterogena i da postoji “površno” (I i II stadijum) i “duboko” (III i IV stadijum) spavanje i – samo sanjanje. Međutim, tek 1990. godine je napušten koncept “sve-ili-ništa” (“ili spavam ili sanjam”) u određivanju stanja svijesti, pa se sada zna da je, kod bolesti spavanja, moguće da čovjek istovremeno može da bude budan, da spava i da sanja- objašnjava nam dalje neurolog iz Acibadem Bel Medic-a.
,,Posljednjih desetljeća je više otkrića “potreslo” svijet spavanja. Opisano je nekoliko bolesti (“Ishrana vezana za spavanje” u okviru NREM parasomnija; “Poremećaj ponašanja u REM spavanju” kao REM parasomnija), čija je patofiziologija u velikom stupnju shvaćena. Proizveden je i usavršen aparat (pozitivni kontinuirani zračni pritisak, CPAP) koji gotovo u potpunosti sprječava prestanke disanja (apnɶa ad somnum) u spavanju. Prvo desetljeće XXI stoljeća je otkrićem neurotransmitera budnosti (hipokretin/oreksin) donijela saznanja o prirodi narkolepsije, bolesti spavanja u čijem liječenju su napravljeni značajni koraci kaže dr. Janković i detaljnije objašnjava pojam patofiziologije.
,,Otkrivena je patofiziologija NREM parasomnija (hodanje u spavanju ili mjesečarenje, konfuzno razbuđivanje, noćni strahovi, ishrana ili seks vezani za spavanje), ali i REM parasomnija (poremećaj ponašanja u REM spavanju). Ova fundamentalna dostignuća su donijela novi pogled na prirodu procesa spavanja. Ona su omogućila da bolje pogledamo fiziologiju i patologiju spavanja i da shvatimo procese koji se nazivaju “disocirana stanja spavanja”.
Koliko je sati spavanja potrebno čovjeku?
,,Smatra se da je za dobar noćni oporavak većini ljudi potrebno oko 7,5 do 8 sati spavanja, s tim što se ne preporučuje ni kraće ni duže spavanje od predloženog. Smatra se da duže, ali i kraće spavanje nepovoljno utječu na opće zdravlje čoveka. S druge strane, poznato je kako postoje značajne varijacije. Zna se kako je nekim ljudima, to su takozvani “kratki spavači”, za normalno funkcioniranje potrebno 2 do 3 sata spavanja (Nikola Tesla je spavao oko 2,5 do 3 sata, a Thomas Alva Edison oko 2,5 sata.
Međutim, dodaje dr Janković, poznato je kako je Edison oko podne drijemao u svojoj laboratoriji oko 45 minuta, a Tesla nije, tako da je ipak Edison od Tesle spavao duže. Neki ljudi spadaju u grupu “dugih spavača”, pa im je za dobar oporavak potrebno 10 do 11 sati noćnog spavanja.
Ukoliko se spava još duže, smatra se kako postoji patološko stanje koje se naziva “hipersomnija”, koje zahtjeva dodatna medicinska ispitivanja uzroka. Ukoliko se spava nedovoljno dugo ili je spavanje lošeg kvaliteta radi se o nesanicama ili “insomnijama”.
