Nakon što ga je u dva navrata Glavna skupština birala u svoj Glavni odbor i Predsjedništvo na mjesto gospodarskoga tajnika, Damir Zorić u lipnju ove godine preuzeo je čelno mjesto Matice hrvatske, najstarije hrvatske kulturne ustanove.
Kako ocjenjuje stanje u hrvatskoj kulturi otkako je na mjestu predsjednika ove ustanove? Koja je njegova vizija kulturne Hrvatske? Ima li država dovoljno sluha za financiranje Matičina rada? Dio je to pitanja na koja je Zorić dao odgovore portalu Narod.hr.
‘Provokacija kao glavno kulturološko sredstvo’
Narod.hr: Kako ocjenjujete stanje u hrvatskoj kulturi otkako ste preuzeli čelno mjesto predsjednika Matice hrvatske?
Zorić: Previše se buči o kojekakvim slučajevima, koji se zapravo podmeću kao smišljena, politički motivirana provokacija, i u svoj toj induciranoj društvenoj nervozi, nedovoljno piše i govori o stvarnoj hrvatskoj kulturnoj produkciji i umjetničkom stvaralaštvu.
Provokacija se promiče kao glavno kulturološko sredstvo kojim se zaokuplja gotovo sav javni prostor. Stoga se nedovoljno govori čak i o velikim kulturnim ostvarenjima. Da smo malo objektivniji i smireniji, u prvom planu bi bilo nekoliko važnih premijernih izvedbi, glazbeno-scenskih djela i sličnih ostvarenja. Ne zamjećuju se, barem ne u mjeri koliko bi to trebalo iako su presudno važne nacionalnoj kulturi, državna ulaganja u obnovu i izgradnju temeljnih kulturnih ustanova, poput nove multifunkcionalne druge scene Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Umjesto da se o tome razgovara, tjednima traju rasprave o otkazivanju nekog koncerta s pjesmama jedne nacionalne manjine.
Ja nisam pobornik zabrana. Na neki drugi, primjeren i učinkovit način trebalo je dotičnoj nacionalnoj zajednici omogućiti da pjeva svoje narodne pjesme i druga skazanja, ali istovremeno na repertoaru nipošto nije smjela biti pjesma u kojoj se pjeva npr. srpskom Dubrovniku. Taj repertoar savršeno se uklapa u spomenutu strategiju provokacije. Uvaljivanje izložbe o notornom Medakoviću da i ne spominjem.
‘Matica radi svoj posao punom parom’
Što se tiče Matice hrvatske, radimo svoj posao punom parom. Uostalom, kako smo radili i prije nego sam ja izabran za predsjednika. Osnivamo i pripremamo nove ogranke, organiziramo brojne aktivnosti, predavanja, predstavljanja i rasprave i u zagrebačkoj središnjici i diljem naših 134 ogranka. U središnjici gotovo da nema dana bez događaja, ponekad čak i tri istoga dana.
Istovremeno nastavljamo zamašnu nakladničku djelatnost, redovito izlaze sva naša izdanja knjiga, periodičnih časopisa Hrvatska revija, Kolo i Prirodoslovlje te novine za kulturu Vijenac kao i novopokrenuti portal Misao.hr. Uzimajući zajedno izdanja središnjice i ogranaka, Matica hrvatska u 2025. objavit će više od stotinu knjiga i još dvadesetak svezaka različitih časopisa. Sve to radili smo i prije, radimo i dalje.
Od novih projekata, ako nije suviše neskromno istaknuti što sam od ljeta na ovamo gurao, onda bih istaknuo produkciju glazbeno-scenskog djela Krunidba kralja Tomislava autora Darka Domitrovića i Mire Gavrana u režiji Roberta Raponje. Djelo je izvedeno tri puta i to u Tomislavgradu, Mostaru i u Splitu u suradnji Vijeća Matice hrvatske u BiH, kojemu sam donedavno bio na čelu, i tri kazališne kuće: mostarskog, splitskog i zagrebačkog HNK te Simfonijskog orkestra Mostar.
Također, Matica je okupila četrnaest ponajboljih hrvatskih stručnjaka koji su napisali knjigu Tomislav, First Croatia’s King. Knjigu smo na engleskom jeziku objavili potkraj ove godine u kojoj je bilo toliko obilježavanja 1100. obljetnice kralja Tomislava, čemu je Matica hrvatska s Družbom Braća Hrvatskoga Zmaja dala poticaj i znatan doprinos.
Hrvatska kultura neodvojiva od povijesti Matice hrvatske
Narod.hr: Koja je Vaša vizija kulturne Hrvatske – u okviru djelovanja Matice i osobno? Jesu li neodvojive?
Zorić: Povijesno gledano, hrvatska kultura neodvojiva je od povijesti Matice hrvatske. Uostalom, radi stvaranja, očuvanja i promicanja hrvatske kulture Matica i jest utemeljena davne 1842. Podsjećam na lapidarnu ocjenu Antuna Barca da je povijest Matice hrvatske ujedno i povijest hrvatske kulture.
Naravno, tako je to bilo u vremenima kada je Matica bila jedina ili među rijetkim hrvatskim kulturnim ustanovama. Stoga je u Matici kroz njenu povijest, uz jezik, književnost, tradicije, čuvana i isticana i hrvatska državnost.
Posve su različite prilike sada kada imamo svoju državu. Koliko god važna i s velikom povijesnom reputacijom, danas je Matica dio šire pluralne društvene i kulturne scene. Još uvijek ima pobornika one, rekao bih stare, otporaške Matice, pa i u samoj Matici ih ima. I neka ih, to je prirodno i normalno i oni su savjest i snaga Matice. No, treba biti svjestan i prihvatiti činjenicu da se u našem vremenu djeluje i kroz mnoge nove načine i sredstva kojih nekada nije bilo, a danas su nam na raspolaganju za slobodno djelovanje u našoj državi.
Ideologija u kulturi
Narod.hr: Je li kultura u Hrvatskoj lišena ideoloških predznaka? Treba li biti takva?
Zorić: Pluralnost je i uvjet i plod demokratičnosti društva. Stoga moramo znati kako zajedno i pristojno živjeti međusobno se poštujući. Ne moramo se prihvaćati, ali se trebamo poštivati i nesporazume rješavati dijalogom. Uvijek u institucijama, a ne na ulici, uvijek tolerantno, a nikada s nasiljem. A onima koji prelaze te granice treba se baviti zakon i država.
Narod.hr: Ima li država dovoljno sluha za rad Matice, osobito u financijskom smislu?
Zorić: Država se ne miješa u naš rad. Mi sami, u našim upravnim tijelima odlučujemo što ćemo i kako raditi. Država se u tom pogledu nama ne obraća. Zapravo se mi obraćamo državi, kako na nacionalnoj tako i na područnim i na mjesnim razinama.
Upućujemo prijedloge, pitanja i molbe s prijedlozima za koje mislimo da su dobri i potrebni hrvatskom društvu i našem narodu. U mnogim slučajevima nailazimo na razumijevanje i podršku u Ministarstvu kulture i medija, a povremeno i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Rado bismo da se napokon okončaju i dakako pozitivno, razgovori oko uvrštenja Matičine Palače u neki od programa obnove. Riječ je o zaštićenom spomeniku kulture u povijesnoj jezgri Zagreba koji je u lošem stanju pa bi 140 godina staru zgradu i zbog Hrvatske i zbog Matice i zbog Zagreba trebalo dovesti u primjereno stanje.
Ali evo, kao primjer nesuradnje, moram nažalost navesti da još nemamo odgovora od Grada Zagreba, a i oni su država, na našu molbu da na Opatovini postavimo spomenik Antunu Branku Šimiću. Spomenik je gotov, novac imamo, ali iz Grada nema odgovora. Istovremeno s nekim drugim županijama, mnogim gradovima i općinama surađujemo jako dobro. Posebno bih istaknuo korektan odnos i dobru suradnju s dvije županije: Međimurskom i Splitsko-dalmatinskom.
Trebalo bi nam dosta vremena i prostora da navedem sve gradove i općine u Hrvatskoj i u BiH s kojima dobro surađujemo. Pa bolje stati da ne bi ispalo nekakvo licitiranje.
Ideologija u kulturi
Narod.hr: Je li kultura u Hrvatskoj lišena ideoloških predznaka? Treba li biti takva?
Zorić: Pluralnost je i uvjet i plod demokratičnosti društva. Stoga moramo znati kako zajedno i pristojno živjeti međusobno se poštujući. Ne moramo se prihvaćati, ali se trebamo poštivati i nesporazume rješavati dijalogom. Uvijek u institucijama, a ne na ulici, uvijek tolerantno, a nikada s nasiljem. A onima koji prelaze te granice treba se baviti zakon i država.
Narod.hr: Ima li država dovoljno sluha za rad Matice, osobito u financijskom smislu?
Zorić: Država se ne miješa u naš rad. Mi sami, u našim upravnim tijelima odlučujemo što ćemo i kako raditi. Država se u tom pogledu nama ne obraća. Zapravo se mi obraćamo državi, kako na nacionalnoj tako i na područnim i na mjesnim razinama.
Upućujemo prijedloge, pitanja i molbe s prijedlozima za koje mislimo da su dobri i potrebni hrvatskom društvu i našem narodu. U mnogim slučajevima nailazimo na razumijevanje i podršku u Ministarstvu kulture i medija, a povremeno i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Rado bismo da se napokon okončaju i dakako pozitivno, razgovori oko uvrštenja Matičine Palače u neki od programa obnove. Riječ je o zaštićenom spomeniku kulture u povijesnoj jezgri Zagreba koji je u lošem stanju pa bi 140 godina staru zgradu i zbog Hrvatske i zbog Matice i zbog Zagreba trebalo dovesti u primjereno stanje.
Ali evo, kao primjer nesuradnje, moram nažalost navesti da još nemamo odgovora od Grada Zagreba, a i oni su država, na našu molbu da na Opatovini postavimo spomenik Antunu Branku Šimiću. Spomenik je gotov, novac imamo, ali iz Grada nema odgovora. Istovremeno s nekim drugim županijama, mnogim gradovima i općinama surađujemo jako dobro. Posebno bih istaknuo korektan odnos i dobru suradnju s dvije županije: Međimurskom i Splitsko-dalmatinskom.
Trebalo bi nam dosta vremena i prostora da navedem sve gradove i općine u Hrvatskoj i u BiH s kojima dobro surađujemo. Pa bolje stati da ne bi ispalo nekakvo licitiranje.
Financiranje iz državnog proračuna
Narod.hr: Kako komentirate da, primjerice, Matica hrvatska kao najstarija kulturna ustanova u Hrvatskoj dobiva 1,2 milijuna eura godišnje iz državnog proračuna, a „Novosti“ i „Vida TV“ iza kojih stoji Srpsko kulturno vijeće 2,5 milijuna?
Zorić: Zaista ne znam koliko drugi dobivaju niti me to zanima. To treba pitati one koji donose proračun, usmjeravaju i odobravaju sredstva. Maticu ne pomaže samo Država iz svog proračuna nego i samostalno ostvarujemo sredstva za svoj rad i to u znatnom postotku. Polovicu sredstava u našem godišnjem proračunu ostvarujemo na različitim natječajima i donacija od niza sponzora.
Nemam ništa protiv neka se svakodnevno objavljuje koliko tko sredstava dobiva, kako ih koristi i što ostvaruje. Svi bismo trebali biti podložni sudu javnosti.
Zorić: ‘Budalaštine koje sebe nazivaju umjetnošću prelaze granice normalnog’
Narod.hr: Je li, po vašem mišljenju, umjetnost u Hrvatskoj ponegdje prešla granice zdravog razuma i dobrog ukusa, pa i morala? Smatrate li da ima „umjetničkih“ programa koje ne bi trebali plaćati porezni obveznici?
Zorić: Umjetnost nikada ne prelazi granice koje zapravo umjetnosti nisu niti potrebne. Ali kojekakve budalaštine i idiotarije koje same sebe nazivaju umjetnošću, a zapravo s umjetnošću nemaju neku stvarnu vezu, prelaze granice svega što je normalno. I jedino tamo, izvan granica zdravog razuma i dobrog ukusa, takve rabote mogu nastajati.
U toj djelatnosti niti ima niti je potrebna ars i umijeće. Takve stvari država, ukoliko ima raspoloživih sredstava, možda i može financirati, ali ne kao kulturne i umjetničke programe nego možda kao socijalno preventivne i zdravstvene programe.
Obnova Matičine Palače
Narod.hr: Koji su Vaša tri glavna cilja u mandatu predsjednika naše najstarije kulturne institucije? U kojem periodu očekujete obnavljanje Matičine Palače u Zagrebu?
Zorić: Najvažnije će biti raditi na obnovi zgrade. Znamo njeno stanje, imamo troškovnike, radimo projekt obnove. Ne manje važno je graditi Maticu iznutra, jačati odjele i ogranke, pomlađivati članstvo. Moramo još više razviti nove medije i načine komuniciranja.
U Sarajevu nastojimo oživjeti ediciju Hrvatska književnost u BiH u sto knjiga. Pokojni Mirko Marijanović i njegova ekipa dogurali su do 41 knjige, a sada evo naš novi agilni urednik Josip Mlakić već je priredio nekoliko novih naslova tako da po Novoj godini idu u tisak.
Željeli bismo među naša izdanja uvrstiti i više djela koja su stvarana u hrvatskom iseljeništvu, diljem svijeta na više raznih jezika – španjolskom, engleskom, francuskom ili pak na idiomima stare hrvatske dijaspore koja, kako-gdje, čuva arhaične hrvatske govore. Tu nam je nužna suradnja s Hrvatskom maticom iseljenika i Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH koji pokazuju zanimanje i razumijevanje za ovakva izdanja.
Aktivnost ogranaka
Narod.hr: Očekujete li veću aktivnost postojećih ogranaka Matice i otvaranje novih?
Zorić: Naši su ogranci izuzetno aktivni. Naravno, ne mogu svi istom snagom, specifične su prilike u nekom sveučilišnom središtu poput npr. Osijeka, Splita ili npr. Zadra ili Varaždina, a opet su drugačije u manjim sredinama i pojedinim općinama. Drugačije su prilike u Hrvatskoj od onih u BiH. Djeluju koliko mogu i ogranci u Boki i u Vojvodini, a ogranaka imamo i u zapadnim zemljama. Svaki od njih djeluje u različitim prilikama, a često i neprilikama.
Ipak, stalno nam raste broj članova i javljaju se nove inicijative za osnutak ogranaka. Trenutno su tri u postupku – dvije u Hrvatskoj i jedna u BiH.
Naši ogranci u mnogim sredinama zapravo su jedini koji djeluju na polju hrvatske kulture i da ih nema dotične sredine bile bi kulturno hendikepirane. Većina ih se bavi svojom zavičajnom sredinom, ali neki ogranci imaju potencijal i objavljuju časopise i knjige koji nisu relevantni samo na lokalnoj razini nego su relevantni na državnoj razini.
Kroz ogranke iz Zagreba i drugih većih sredina širimo na lokalna području kulturne sadržaje koji su lokalno potrebne, ali ih lokalno nije moguće ostvariti. Isto tako, iz ogranaka dobivamo sve one mjesne, zavičajne i pokrajinske sadržaje koji u Zagrebu imaju svoju publiku, a osim Matičinih ogranaka malo tko drugi udovoljava toj potrebi.
Narod.hr: S obzirom na društveno-političku atmosferu, smatrate li da je Matičina zadaća očuvanja hrvatske kulture, tradicije, jezika i općenito identiteta, ugrožena?
Zorić: Kad bismo odustali, iznevjerili bismo, ne samo našu misiju, nego i sve one tisuće domoljuba koji su radili i žrtvovali se za hrvatski jezik, kulturu, državnost. Matica uvijek mora biti mlada i poletna da najviše i najbolje što može ostvaruje ideale svojih utemeljitelja. Ta načela, bez obzira na stoljeća i godine trajna su i nepromjenjiva. Pripadati toj povijesti neprocjenjiva je dragocjenost i obaveza koje je svaki naš član itekako svjestan. Uostalom, zato ljudi i pristupaju u Maticu hrvatsku.
