U razdoblju nezapamćene suše koja već predugo traje, BiH se suočava s brojnim požarima koje pokušavaju obuzdati vatrogasci, mještani, dragovoljci, helikopteri Oružanih snaga BiH i ZDK-a te dva kanadera iznajmljena za ovu sezonu. Raspoloživi resursi ipak su nedostatni za razmjere požara kod Konjica, Tomislavgrada, Bosanskog Grahova, Nevesinja, Trebinja, Bileće i drugih bh. gradova. Na granici snaga svi jedva čekaju kišu.
Dok vatra još pustoši, stručnjaci upozoravaju da gašenje plamena neće nužno označiti kraj naših problema, ako ne saniramo pustoš koju požari ostave za sobom. Profesor Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjeća da je požar, prije enormnih oborina, bio jedan od čimbenika tragedije u Konjicu i Donjoj Jablanici te upozorava da se slična situacija može ponoviti.
– S jačim oborinama sve će krenuti nizbrdo. Kamen, suho drvo koje nije izgorjelo, sve što je ostalo nakon požara i što može sletjeti dolje može napraviti problem. Sada je sve do vlasti – kaže Ballian.
Težak teren
Naglašava da su, osim neposredne opasnosti za građane, disbalans vode i manje čistog zraka neke od posljedica malog klimatskog udara koji doživljavamo ovih dana. Ballian kaže da je Prenj vrlo težak teren za pošumljavanje.
– To su dolomitni sipari, tu je šuma u zaštitnoj funkciji i možete zamisliti što se događa kada je izgubite. Odmah je potrebno ukloniti preostalo drveće koje nije izgorjelo, napraviti kanale za odvod viška vode, a za sve to potrebna su sredstva. Najveći problem je tko će ih osigurati jer šumarstvo i Grad Konjic to ne mogu, a mi nemamo kohezijske fondove za saniranje posljedica klimatskih promjena – ističe on.
Već viđeno
Donja Jablanica pokazala je da požar nije završen u trenutku kada se ugasi posljednji plamen jer se njegove najteže posljedice mogu pojaviti nekoliko godina kasnije, kada je sam požar već gotovo zaboravljen, kaže Vedad Demir, direktor Zavoda za geologiju FBiH.
– U slivu Donje Jablanice šumski požar dogodio se približno tri godine prije katastrofe iz listopada 2024. godine. Na opožarenoj strani sliva došlo je do propadanja vegetacijskog i korijenskog sustava, koji je imao važnu ulogu u stabilizaciji rastresitog materijala na strmim padinama. Upravo su na toj strani sliva inicirana plitka klizišta, odroni i drugi procesi koji su, u kombinaciji s ekstremnim oborinama, sudjelovali u formiranju razornog debrisnog toka. Na neopožarenoj strani sliva slični procesi destabilizacije nisu zabilježeni – kaže Demir.
Upozorava da se šumski požari na području Konjica ne mogu promatrati samo kroz neposrednu štetu koju ostavljaju iza sebe jer će opožarene padine s vremenom gubiti stabilnost.
Savršena oluja
– Ako se to poklopi s ekstremnim oborinama i drugim vremenskim pojavama koje klimatske promjene čine sve izraženijima, mogu se stvoriti uvjeti za nova klizišta, bujične i debrisne tokove, pa i katastrofe poput one koju smo vidjeli u Donjoj Jablanici i Konjicu. Ni pošumljavanje, koje je svakako neophodno, ne može odmah vratiti izgubljenu funkciju šume, iako mlado drveće može relativno brzo pomoći u zaštiti površine tla od erozije. Ipak, potrebna su desetljeća da nova šuma razvije korijenski sustav koji može preuzeti stabilizacijsku ulogu zrelih stabala koja danas nestaju u požarima – ističe Demir.
Zaključuje da je nakon požarne sezone potrebno identificirati kritične opožarene slivove i strme padine iznad naselja, cesta i druge infrastrukture, procijeniti njihovu geološku i erozijsku osjetljivost te uspostaviti dugoročni monitoring i odgovarajuće zaštitne mjere.
