Bivši zapovjednik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske (VRS) i pravosnažno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić preminuo je u Hagu, gdje je izdržavao kaznu doživotnog zatvora na koju ga je osudio Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove.
Mladić je bio jedan od glavnih arhitekata ratnih strahota u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, a njegova presuda ostaje povijesni pečat na najteže zločine počinjene na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.
Žalbeno vijeće u Hagu 2021. godine u potpunosti je potvrdilo prvostupanjsku presudu iz studenoga 2017. godine, kojom je Mladić proglašen krivim po 10 od ukupno 11 točaka optužnice, piše Klix.ba.
Točka 1: Genocid u bh. općinama (Jedina točka po kojoj je oslobođen)
Optužnica je teretila Mladića za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u šest općina tijekom 1992. godine: Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varošu, Foči i Vlasenici.
Iako je Sudsko vijeće potvrdilo da su na tim područjima počinjeni masovni progoni, istrjebljenja, ubojstva i stravični zločini u logorima (poput Omarske, Keraterma i Trnopolja), suci su većinom glasova zaključili da prikupljeni dokazi nisu dokazali specifičnu genocidnu namjeru (dolus specialis) — odnosno namjeru da se ta stanovništva unište u potpunosti ili djelomično kao nacionalna, etnička ili vjerska grupa.
Točka 2: Genocid u Srebrenici (Osuđen)
Mladić je proglašen krivim za genocid počinjen u srpnju 1995. godine u Srebrenici. Sud je utvrdio da je bio ključni pokretač i zapovjednik operacije u kojoj je sustavno pogubljeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Dokazi su pokazali da je Mladić osobno koordinirao snage VRS-a, prisustvovao odvajanju muškaraca od žena i djece u Potočarima te izravno izdao naredbe za masovne egzekucije na lokacijama poput Kravice, Orahovca, Branjeva i Petkovaca.
Ovaj zločin definiran je kao udruženi zločinački poduhvat s ciljem potpunog uništenja bošnjačkog stanovništva Srebrenice.
Točka 3: Progoni kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Ova točka obuhvata široku i sustavnu kampanju protjerivanja nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorije Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.
Mladić je osuđen jer je rukovodio vojnim operacijama čiji je cilj bio etničko čišćenje općina širom BiH. Progoni su provođeni kroz deportacije, prisilna zatvaranja u logorima, fizička i psihička zlostavljanja, silovanja, prisilni rad te namjerno uništavanje vjerskih i kulturnih objekata, poput džamija i katoličkih crkava.
Točka 4: Istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Osuđen je za zločin istrebljenja koji podrazumijeva masovna ubojstva nesrpskog stanovništva velikih razmjera. Sud je utvrdio da su snage pod Mladićevom zapovijedi sustavno i u masovnim obimima likvidirale civile i zarobljenike.
To uključuje masovne egzekucije u logorima, na stratištima oko Srebrenice, te u brojnim bh. općinama gdje su tijela žrtava potom primarno i sekundarno zakopavana u masovne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina.
Točka 5: Ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Tiče se planiranih i namjernih ubojstava civila i lica koja nisu izravno sudjelovala u neprijateljstvima tijekom cjelokupnog trajanja sukoba.
Sudsko vijeće je utvrdilo odgovornost Mladića za stotine pojedinačnih i grupnih ubojstava počinjenih tijekom napada na sela i gradove, u zatvoreničkim objektima te tijekom prisilnog premještanja stanovništva, pri čemu su žrtve ubijane isključivo zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti.
Točka 6: Ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja (Osuđen)
Pravna kvalifikacija koja obuhvata kršenje Ženevskih konvencija i međunarodnog humanitarnog prava. Mladić je osuđen za likvidacije zarobljenih boraca Armije RBiH i HVO-a, kao i nenaoružanih civila koji su se nalazili pod zaštitom međunarodnih konvencija.
Sud je potvrdio da su vojne snage pod njegovim zapovjedništvom rutinski kršile pravila ratovanja pogubljujući zarobljenike umjesto da im osiguraju status ratnih zarobljenika.
Točka 7: Deportacija kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Mladić je proglašen krivim za prisilno i protupravno premještanje desetina tisuća nesrba preko državnih granica Bosne i Hercegovine ili linija fronta.
Cilj ove kampanje bio je trajno izmještanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje je srpsko rukovodstvo smatralo svojima. Stanovništvo je pod prijetnjom smrću, granatiranjem i ucjenama bilo primorano potpisivati dokumente o odricanju od imovine prije nego što bi bilo deportirano.
Točka 8: Nečovječna djela / Prisilno premještanje (Osuđen)
Ova točka pokriva protupravno preseljenje stanovništva unutar granica BiH te stvaranje izuzetno teških i nepodnošljivih uvjeta za život civilima.
Mladićeve snage su namjerno uskraćivale hranu, vodu, lijekove i osnovne uvjete za život civilnim enklavama i opkoljenim područjima, čime su stanovništvo prisiljavali na bijeg i napuštanje svojih domova u stanju teške psihičke i fizičke iscrpljenosti.
Točka 9: Protupravno teroriziranje civila (Osuđen)
Proglašen je krivim za kršenje zakona i običaja ratovanja provođenjem trogodišnje kampanje terora nad stanovništvom Sarajeva. Pod Mladićevom izravnom zapovijedi, Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a držao je grad u potpunoj blokadi 1.425 dana, izvodeći svakodnevne neselektivne snajperske i artiljerijske napade.
Sud je utvrdio da je primarni cilj ovih napada bio utjerivanje straha među građanima Sarajeva koji su živjeli u neprekidnoj strepnji za vlastite živote.
Točka 10: Protupravni napadi na civile (Osuđen)
Osuđen je za namjerno i neselektivno gađanje civilnih ciljeva i infrastrukture u Sarajevu, gdje su artiljerijske i snajperske jedinice ciljale objekte bez ikakvog vojnog značaja.
Presudom su obuhvaćeni neki od najtežih masakara u gradu, poput granatiranja pijace Markale, redova za kruh u ulici Vase Miskina, redova za vodu, te dječjih igrališta i bolnica, što je rezultiralo smrću više od 11.000 civila, od kojih 1.601 dijete.
Točka 11: Uzimanje talaca (Osuđen)
Mladić je osuđen za kršenje zakona i običaja ratovanja zbog zarobljavanja više od 200 pripadnika mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR) i vojnih promatrača u svibnju i lipnju 1995. godine.
Po njegovom naređenju, vojnici VRS-a su pripadnike UN-a vezivali za objekte od vojnog značaja — poput skladišta municije, komunikacijskih tornjeva i mostova — koristeći ih kao živi štit kako bi spriječili zračne napade NATO saveza na vojne položaje VRS-a.
Ratko Mladić je izbjegavao pravdu punih 16 godina nakon podizanja prve optužnice 1995. godine. Uhićen je u svibnju 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina u Srbiji, gdje se skrivao pod lažnim identitetom “Milorad Komadić”.
Njegovo izručenje Hagu označilo je početak jednog od najvažnijih i najobimnijih suđenja u povijesti međunarodnog krivičnog prava.
Tijekom dugogodišnjeg procesa saslušano je više stotina svjedoka i priloženo na desetine tisuća materijalnih dokaza, uključujući snimke, presretnute razgovore i vojne dnevnike koji su jednoznačno potvrdili njegovu zapovjednu ulogu.
Iako je obrana tijekom godina pokušavala izbjeći presudu pozivajući se na njegovo narušeno zdravstveno stanje, Haški sud i njegov nasljednik, Mehanizam u Hagu, izrekli su konačnu riječ koja Mladića svrstava među najveće ratne zločince u novijoj povijesti.
