U nedjelju, 20. rujna u župi Sv. Ilije Proroka u Kiseljaku upriličeno je dvostruko slavlje – 150. obljetnica postojanja te posveta crkve i oltara.
Misno slavlje i obred posvete predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem i vojnim biskupom mons. Mirom Relotom te uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića i još 30-ak svećenika među kojima su bili kreševski dekan i župnik fra Josip Tomas i kiseljački župnik fra Antun Perković.
Kod oltara asistirali su franjevački bogoslovi predvođeni ceremonijarom fra Ilijom Alandžakom, gvardijanom i župnikom u župi Sv. Ante Padovanskoga u Beogradu.
„Bog svih naroda“
Uvodeći u svetu misu nadbiskup je najprije pojasnio sam čin posvete te je blagoslovljenom vodom poškropio narod, oltar i zidove crkve, a poslije službe riječi uputio je prigodnu homiliju.
U njoj se osvrnuo na Isusovu prispodobu o radnicima u vinogradu, istaknuvši kako Isus njome pokušava učenicima protumačiti što bi bilo Kraljevstvo Božje te koristi slike iz običnog ljudskog života, osobito slike koje su lako razumljive njegovim slušateljima. Naglasak je prispodobe, kako je objasnio, dobrota; „Što ste vi zli ako sam ja dobar?“
„Ponajprije da bismo razumjeli što Isus zapravo želi reći onoj konkretnoj zajednici svojih učenika trebamo se prisjetiti da je u religiji koju su oni do tada nasljedovali i u religiji u kojoj je Isus rođen Bog bio nacionalni bog. Narod izabran imao je svoga boga i sljedbenici te religije nisu mogli biti oni koji nisu bili članovi toga naroda. Stoga je čak i svako društveno druženje s pripadnicima drugih bilo jedva prihvatljivo. Isusu tako zbog te okolnosti mnogo puta prigovaraju što se druži sa Samarijancima, Samarijankama i tako dalje, što su bili pripadnici drugih naroda koji nisu slijedili židovsku religiju. Isus dakle priprema svoje učenike na njihovo buduće poslanje. Da je Bog kojega on propovijeda i Kraljevstvo nebesko koje on navješćuje Bog svakoga čovjeka, Bog svih naroda i Kraljevstvo nebesko kao stanje duha i mirne savjesti, sloge s pravilima Božjega zakona stvar svakoga čovjeka i stvar svakoga naroda. I tko to ne bude shvatio, iako prvi po izabranju kao izabrani narod, moglo bi mu se dogoditi da bude posljednji, a oni posljednji, to jest oni do kojih riječ Božja stigne na kraju ljudske povijesti, slikovito dana o jedanaestoj uri ljudske povijesti moglo bi se dogoditi da budu prvi“, objasnio je mons. Vukšić ističući kako, dakle, kršćanstvo nije nacionalna vjera.
Božja dobrota
Progovorio je nadalje o Božjoj dobroti te kako svakome treba dati ono što je njegovo, „a onome tko nema i onome tko treba, treba dati i više od onoga što je njegovo i više od onoga što je objektivno zaradio.“
„To je svrha djelovanja svih naših Caritasa, to je svrha kršćanske ljubavi. To je iskorak iz pravde u ljubav i dobrotu. U tome su nam na osobit način primjer svetci i veliki likovi iz naše crkvene prošlosti. Stoga je krasan običaj da se u oltare kad god je to moguće, kad ih se posvećuje ugrađuje relikvije, moći svetaca“, objasnio je nadbiskup Tomo dodajući kako će u oltar kiseljačke crkve ugraditi relikvije svetaca čiji su posmrtni ostatci nađeni u rimskim katakombama.
„I neka po zagovoru Ilije proroka dragi Bog blagoslovi i ovu dvoranu i sve ljude koji će se ovdje okupljati i osobito one koji su zaslužni da je ova lijepa dvorana podignuta i ovako uređena i ovaj oltar kamenim na ovaj način postavljen, kao i sve ljude koji prolaze kroz ovo mjesto u njemu žive da bismo svi, svi po primjeru svetaca gradili svetost u vlastitim životima i kao posvećeni bili svjedoci Božje dobrote na ovome svijetu. Jedino to je Kraljevstvo nebesko“, kazao je na kraju mons. Vukšić potičući vjernike neka ljubav i dobrota budu pravila njihovih misli, djelovanja i svega što se događa u njihovim životima.
Uslijedio je obred posvete crkve i oltara. Nakon otpjevanih litanija i izgovorene povelje o posveti crkve i oltara nadbiskup je u oltar položio relikvije kostiju mučenika čija su tijela nađena u rimskim katakombama te je potom posvetio najprije oltar pa na simboličan način crkvu tako što je pomazao četiri križa na crkvenim zidovima.
Prije završnog blagoslova, zahvalu nadbiskupu kao i svima koji su u na bilo koji način pomogli kod organiziranja ove svečanosti izrekao je župnik fra Antun.
Poslije mise druženje je nastavljeno u župnom dvorištu.
Vrijedi još spomenuti da se župa Kiseljak za ovu svečanost posvete i proslave 150. obljetnice duhovno pripremala trodnevnim misnim slavljima. Prvi i drugi dan svetu misu predvodio je fra Mario Knezović, župnik i gvardijan u župi Sv. Petra i Pavla u Mostaru, a misu uočnicu predvodio je fra Damir Pavić, tajnik franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Na dan glavnoga slavlja, u jutarnjim satima, proslavljena je sveta misa koju je predvodio kreševski dekan fra Josip za sve pokojne župljane, svećenike, časne sestre i sve žrtve ratova i poraća.
Inače, župa Kiseljak nastala je 1876. odvajanjem od župe Banbrdo. U župi mise su se slavile najprije u manjoj kapelici, dok je prva crkva sagrađena na brijegu tek 1897. prema projektu Josipa Vancaša. Ova crkva je porušena 1984. jer nije više mogla udovoljavati potrebama te je završena 1986. nova crkva prema projektu Antuna Karavanića. U svojim početcima župa je brojala oko 800 vjernika, najveći broj vjernika bilježi 1991. kada je bilo prisutnih 5990 župljana, a danas broji oko 4500 vjernika.
