Unatoč brojnim predispozicijama, povoljnoj klimi, plodnom tlu, dostupnosti vode, poljoprivredna proizvodnja u BiH stagnira, a njome se profesionalno uglavnom bave osobe starije od 40 godina, piše Večernji list BiH.
Omjer radnika
Nedostaci zbog nedovoljne poljoprivredne proizvodnje najvidljiviji su u posljednje tri godine, kada su pandemija koronavirusa, a zatim ukrajinsko-ruski sukob doveli do poremećaja na tržištu, smanjenja globalne proizvodnje, a potom i enormnog rasta cijena. Zemlja koja je osuđena na uvoz većine poljoprivrednih proizvoda ne može utjecati na njihove cijene. – U 2017. godini, prema podacima iz RPG (FMPVŠ), bila su 472 poljoprivrednika mlađa od 25 godina (0,68%) i 9182 mlađa od 40 godina (13,25%). Starijih od 40 godina bilo je 59.655 (86,07%) od ukupno 69.309 poljoprivrednika. U 2020. godini, prema podacima iz RPG (FMPVŠ), moguće je sagledati i spolnu strukturu poljoprivrednika (nositelja OPG-ova) prema godinama starosti. Ukupan broj poljoprivrednica mlađih od 25 godina iznosio je 149 (0,18%), dok je broj poljoprivrednika ove starosne skupine iznosio 420 (0,52%).
Ukupan broj poljoprivrednica mlađih od 40 godina je 2117 (2,63%), dok je broj poljoprivrednika ove dobne skupine bio 6557 (8,16%). Najveći broj nositelja OPG-ova bili su poljoprivrednici stariji od 40 godina, kojih je bilo 71.136, među kojima je bilo 13.605 (16,92%) žena, a 57.531 (71,57%) muškarac – navodi se u dokumentu “Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja FBiH 2021. – 2027. godine”. Nadalje stoji kako je ukupan broj registriranih poljoprivrednika, nositelja OPG-ova, u 2020. godini bio 80.379, od čega je bila 15.871 (19,75%) žena, a 64.508 (80,25%) muškaraca. Razloge za nedovoljan broj osoba koje se bave poljoprivredom, odnosno sve učestalije napuštanje ruralnih sredina, donositelji strategije vide u nedovoljno razvijenoj infrastrukturi u ruralnim dijelovima. Naime, kako se navodi u dokumentu strategije, seosko stanovništvo je u mnogočemu uskraćeno u odnosu na urbano. Stanovnici ruralnih područja suočavaju se s problemom pristupa bankarskim uslugama, slabijim internetskim vezama, poštanskim uslugama i slabijim pristupom kulturnim sadržajima.
Također, usluge prijevoza vrlo često nisu adekvatne potrebama, što predstavlja problem za učenike osnovnih i srednjih škola. Potreba za poboljšanjem cestovne, elektroenergetske i internetske širokopojasne mreže u ruralnim područjima je visoki prioritet. – Pristup obrazovanju djece u ruralnim područjima donekle je zadovoljavajući u pogledu osnovnih škola, dok u pogledu srednjeg obrazovanja udaljenost od škole ima negativan utjecaj. Telefonska mreža (fiksna linija i GSM) pokriva teritorij cijele zemlje. Kvaliteta fizičke i društvene infrastrukture u ruralnim područjima pogoršala se tijekom posljednjih desetljeća kao rezultat nedovoljnog ulaganja u razvoj i održavanje. Male i ekonomski slabe ruralne općine imaju značajne probleme u održavanju kvalitete i pristupa osnovnim uslugama, posebno za naselja s manjim brojem stanovnika, što rezultira nezadovoljstvom kvalitetom života ruralnog stanovništva u odnosu na ono koje živi u urbanim sredinama – navodi se u strategiji.Inače, ruralna područja obuhvaćaju 86,37% (22.550 km2) teritorija Federacije BiH i u njima živi 53,31% (1,18 milijuna) ukupnog stanovništva. Prema podacima za 2013. godinu, od 79 općina/gradova, koliko ih ima u ovom bh. entitetu, 57 općina/gradova smatra se ruralnim, odnosno s gustoćom naseljenosti manjom od 150 stanovnika po km2. Gustoća naseljenosti u ruralnim područjima Federacije BiH iznosi 52,46 stanovnika po km2, što je za 39% manje od entitetskog prosjeka (85 stanovnika po km2).
