U replici na dokaze Obrana, Tužiteljstvo je pozvalo svjedoka Sanela Bešu, koji je kazao da je bio referent za vezu i da je centar veze bio u istom objektu kao i zapovjedništvo 325. brdske brigade u Počulici.
On je naveo nekoliko imena zapovjednika ove brigade koji su se izmijenjali na toj dužnosti, među kojima i optuženi Ibrahim Purić. Svjedok je rekao da su u prostoriji zapovjednika bila dva telefona.
“Jedan od nas – induktorska veza, a drugi lokal – ptt veza”, kazao je Bešo.
On je dodao da je sa bojnama u Kruščici i Starom Vitezu postojala radio veza koja se uspostavljala iz centra veze, a da je induktorska veza služila za komunikaciju sa ostalim bojnama.
Svjedok je rekao da je uoči akcije 22. prosinca 1993. dobio zadatak da pripremi plan rada veza i kanala na kojima će se obavljati komunikacija, te da su podijeljene motorole.
Na pitanja Purićevog branitelja Envera Baždara, Bešo je rekao da je optuženi bio kratko zapovjednik, tri do četiri mjeseca 1993. godine. On je objasnio da je centrala civilnog telefona sa ptt vezom bila u zapovjedništvu odreda. Kazao je da ne zna je li taj telefon bio u funkciji.
S Purićem su optuženi Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović. Na teret su im stavljena ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija zapovjednik Treće bojne ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostali pripadnici brigade.
U replici na svjedoka Muhameda Mujezinovića, koji je saslušan na poziv Obrane Sarajlića 21. veljače Tužiteljstvo je pozvalo dva svjedoka.
Jasminka Đelilović kazala je da je radila u ambulatni u Preočici. Navela je da je bila ambulanta u Počulici, ali da tamo nije išla i ne zna ko je u njoj radio.
Ispričala je da poznaje Mujezinovića kao liječnika, specijalistu interne i medicine rada, koji je u ratu bio na čelu Ratnog predsjedništva u Vitezu. Rekla je da ga je u ratu dva puta vidjela u Preočici kada su razgovarali o njenom angažmanu u ambulanti, te ne zna je li on tada negdje bio angažiran kao liječnik.
Muris Trako je kazao da je bio načelnik sanitetske službe u 325. brigadi i da je radio u bolnici u Kruščici kao kirurg. On je naveo da je Mujezinović u ljeto 1993. boravio pet do sedam dana u Kruščici i liječio pacijente.
“Ja njega do kraja sukoba više nisam sretao”, kazao je Trako.
Na pitanja Sarajlićeve Obrane, Trako je rekao da je Mujezinović bio predsjednik Ratnog predsjedništva, ali da je radio i kao liječnik.
Branitelju Nerminu Vili je rekao kako misli da je Mujezinović radio u ambulanti u Počulici. Tužitelj Ivan Matešić ga je pitao na osnovu čega to misli, na što je svjedok rekao da je bio angažiran.
Tužiteljstvo je u materijalne dokaze uložilo nekoliko dokumenata iz vojne evidencije za Mujezinovića, kao i isječak iz video materijala na kojem svjedok govori o akciji u Križančevom Selu.
Branitelj Baždar je rekao da će možda predložiti dva svjedoka na okolnosti postojanja telefona u uredu koju je koristio zapovjednik. Branitelj Vila je kazao da, nakon dva današnja svjedoka, misli da neće biti potrebno pozivanje više svjedoka.
Suđenje će biti zakazano nakon što se ove dvije Obrane izjasne o prijedlogu dokaza.
