Predsjednica Udruge prijevremeno rođena djeca Mali heroji iz Viteza, Monika Blaž, već četiri mjeseca nalazi se na liječenju u raznim bolnicama, kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj.
Sve ovo vrijeme iza nje je težak put do oporavka, a Udruga, iako desetkovana, radi svoje programske aktivnosti, kojima je Monika potpora i oslonac, iako se nalazi na teškom liječenju. S Monikom su novinari portala Viteški.ba razgovarali o njenom oporavku, a sve kako bi javnost i članstvo Udruge bili adekvatno upoznati sa svim detaljima.
Kako je počela Vaša borba s bolesti?
BLAŽ: „Moja borba je počela prije Nove godine rutinskom operacijom živca na nozi koja se zakomplicirala sepsom. Operacija je bila u bolnici u Zenici gdje sam provela sedam dana liječenja, koje je bilo jako iscrpljujuće bilo je čak faza i kome. Prebačena sam za Sarajevo gdje su doktori bukvalno digli ruke i vratili me u bolnicu Travnik gdje me preuzeo ravnatelj bolnice i liječnik infektolog. Pokušali su sve u njihovoj moći gdje je odlučeno da bi trebala na liječenje dalje za Zagreb, jer Zagreb je tad bio najbolja opcija što se tiče liječenja i dijagnostike“.
Zašto ste odlučili javno govoriti o stanju?
BLAŽ:„Upravo iz razloga zašto mi nemamo baš vjeru u naše doktore koji su sad ću biti slobodna da kažem vrhunski. U Zagrebu sam prošla dijagnostiku koju sam trebala, a za liječenje i odnos pacijent-doktor mogu reći samo najgore. Znam razlikuje se od bolnice do bolnice ali ova bolnica u kojoj sam ja bila nije imala nikakav normalan pristup pacijentu. Izbodena, izmučena od silnih terapija i pregleda odlučeno je da mi stave centralni kateter preko kojega nažalost dobivam dodatne dvije bakterije u krvi. Bolnica u jako lošim uvjetima. Nakon 40 dana su mi rekli da su uradili sve što treba i da je ostalo stvar kirurga, a tu njegu mogu dobiti i u BIH. Puštaju me sa tri bakterije u krvi, febrilnu, s otvorenom ranom da se sama “snalazim“.
Kakvo je iskustvo iz BiH, iz Nove Bile i što imate poručiti?
BLAŽ: „Napokon u konačnici dolazimo na temu s početka priče, jedina bolnica koja me htjela preuzet je Hrvatska bolnica Dr. fra Mato Nikolić Nova Bila. Doktorica Džana Kolenda je uložila sav napor da mi se odradi dodatna dijagnostika koja nije rađena u Zagrebu, sve moguće od terapije uključuje i upućuje me dalje kirurzima na skrb. Moram reći za dr. Kolendu, to nije samo doktorica ona je meni bila druga majka s toliko riječi podrške, motivacije mi je dala u teškim trenucima odvojenosti od djece i muža. Dalje me preuzima dr. Mario Gučanin-Gazibarić koji isto tako ulaže sve napore moguće i nemoguće s ostalim kolegama u moje izlječenje, koji isto tako svaki dan daju utjehu i nadu. Ja vjerujem u bolje sutra zato ljudi što mi imamo doktore prave, doktore koje treba spomenuti svugdje. Hrvatskoj bolnici Dr. fra Mato Nikolić Nova Bila po čistoći, ljubaznosti, zalaganju, odnosi mogu pozavidjeti mnogi. Vjerujem u svoje izlječenje, a vjerujte s ovakvim osobljem nije nimalo teško nešto tako vjerovati. Hvala puno i ravnatelju dr. Mladenu Čuturiću, MIK odjelu i cjelokupnom medicinskom osoblju. A to je ono što priželjkujem i kroz udrugu- prvo pristup pacijentu koji mora biti ljudski jer ako nema takvog odnosa nema ničega. Ako budemo ovakvi ljudi kao što su oni bit će nam sve lakše u životu, jer ovo samo razumiju oni koji su dugo bili u bolnici, a meni će sad četiri mjeseca, bez svoje kuće, bez djece, njihove vike, njihovog mirisa ,bez da zaspemo zajedno u krevetu! Zato vjerujte u dobre ljude jer zaista postoje“ zaključuje Monika Blaž.
