„Što kaže hororskop za ovu godinu?“, aforistički se pita moj prijatelj Hrvoje Marko Peruzović na svom FB profilu. Ovaj izuzetni slikar sa zagrebačkom adresom otkriven je na facebooku kao sjajan pjesnik, a protekle godine pokazao se i kao sjajan aforističar. Ne znam što bi on rekao za zubobolju. Nije li svrdlanje zuba jedan od onih neugodnih osjećaja koje bi svatko volio izbjeći, ali ako se mora pretrpjeti za bolje zdravlje treba ga spremno prihvatiti. Tako nekako bismo trebali prihvaćati i neugodne protuepidemijske mjere s kojima se sve više mirimo čak i kad nismo sigurni hoće li biti učinkovite.
Za Viteški.ba piše Željko Kocaj
Radim u Ispostavi mirovinskog osiguranja u Vitezu i, prema pravilima službe, jednog vremešnog korisnika sam upozorio da treba imati zaštitnu masku, na što mi je on iznenađen odgovorio:“Ali ja sam iz Viteza.“ Prepričavam događaj društvu u kafiću, smijemo se, a onda počinje rasprava o pandemiji. Neki me, kao pravi teoretičari zavjera, uvjeravaju da je covid-19 prevara, da se zapravo radi o uvodu u veliki biološki rat i kao dokaz tvrde da se u predvečerje može vidjeti kako iznad nas lete zrakoplovi koji iz svojih utroba izbacuju čestice virusa.
Proteklu godinu svakoga dana brojimo mrtve kao tužnu statistiku covid pandemije. Takve statistike sjećam se jedino iz protekloga rata i nisam siguran da sam se oslobodio tereta tih godina. Smrt je uvijek prisutna u našim životima, ali u nekim okolnostima je postajemo svjesniji. To nije lako podnijeti, a teorije zavjere su uvijek primamljive. Tajanstveno je uvijek privlačno. Otkriti tajnu, razotkriti misterij, uvijek je bila privlačna misija. Utjecaj virusa na ljudsku populaciju nesumnjivo je značajan. Od njega ljudi ozbiljno obolijevaju, pa i umiru od posljedica zaraze. Zbog toga mi je manje važno je li virus umjetna tvorevina, tko će zaraditi na cjepivima, je li cijela priča prevara… Važnije mi je kako se od virusa obraniti, kad ću se cijepiti i kad ćemo ponovo imati prijateljske susrete i druženja uz rukovanja i ljekovite zagrljaje i poljupce. Jesam li u zabludi vjerujući u zaštitno djelovanje cjepiva koje će možda djelovati tako da će mi skratiti život, ne znam. Čini mi se da i ne želim znati jer čovjek nije samo tijelo nego i duh koji vapije za normalnošću i ljekovitoj prijateljskoj komunikaciji. Oni koji ne vjeruju u cjepiva imaju pravo ne cijepiti se. Oni koji vjeruju neka se cijepe. Žao mi je samo što u BiH trebam dugo čekati na cijepljenje. A dotad, živi bili pa vidjeli.
