viteski.ba logo
Zrak u vitezu
OGLAS
Vrijeme objave: 17.03.23 @ 08:18

Iako je Sv. Patrik, čiji spomendan slavimo 17. ožujka, najpopularniji svetac u Irskoj, on po rođenju i krvi nije bio Irac nego Britanac, ali se svojim radom sljubio s Irskom da je postao njezin najviše slavljeni svetac.

Magonus Sucatus Patricius – Sv. Patrik, rodio se negdje oko 385. u obitelji kršćanskih roditelja u Britaniji, koja je tada stajala pod rimskom vlašću i dobrim dijelom bila romanizirana.

OGLAS

Njegov otac Calpurnius, sin đakona Potita, bio je dekurion ili gradski savjetnik Tabernije, mjesta u Britaniji, koje se danas ne može identificirati, a pored grada posjedovao je villulam – poljsko dobro. Dragocjene podatke o svom životu ostavio je sam Patricije u spisu zvanom Ispovijest.

OGLAS

Mladi Patrik provodio je lagodan život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Nije mario ni za studij ni za kršćansku krepost.

OGLAS

Priznajući svoj „rusticitet“, tj. nedostatak literarne izobrazbe i produbljene retorike, a što se tada mnogo cijenilo, te „posvjetovnjačenost“ svoje mladosti naziva se kao „Patrik najprostiji grješnik i niži od svih vjernika“. Ali uz to naglašava i milost svoga obraćenja, božanski poziv na apostolat te svoju savršenu poslušnost Duhu, kao i uspjeh svoje misije u Irskoj. Bio je ipak s apostolom Pavlom svjestan da je sve to bilo po milosti. I doista, Božji se prst u njegovu životnom hodu dao posve jasno očitovati.

Kad mu je bilo 16 godina, jednog se dana nalazio na očevu imanju kada su ga s tisućama drugih žrtava ugrabili irski gusari te odveli u Irsku i prodali kao roba. Njegov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stado u samotnim brdima i šumama, Patrik je našao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života. Pouzdajući se u tajanstveni glas, Patrik je napustio svoga gospodara, te je na morskoj obali doista pronašao lađu i zamolio kapetana da se ukrca. To je bilo u proljeće 407. Nakon tri dana plovidbe iskrcali su se negdje u sjevernoj Galiji, koja je tada bila opustošena navalom Vandala i vojnika nametnika Konstantina III.

On i njegovi suputnici morali su putovati kroz 28 dana, a ponestalo im je živeža. Patrik je jedne noći, kao nekoć i Sv. Pavao u Troadi, usnuo neobičan san. U njemu je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja kako ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri jednu veliku apostolsku misiju. Za nju se valjalo ozbiljno pripremiti, a Patrik je to i učinio. Otputovao je u Galiju gdje se u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa Sv. Germana studijem spremio za svećeništvo. Najprije je zaređen za đakona. U duši je stalno nosio želju za Irskom koja ga nije napuštala. Njegovi pretpostavljeni stavljali su ipak u pitanje je li je prikladan za takvu zadaću. Po njihovu sudu još je uvijek bio malo naobražen. Godine 431. sam papa Celestin I. posvetio je za biskupa i misionara Irske đakona Paladija poslavši ga „Ircima koji vjeruju u Krista“. Već je tada za tu misiju bio kandidiran Patrik, ali je odbijen jer je neki njegov prijatelj otkrio jedan njegov grijeh iz mladosti što mu ga je u tjeskobi savjesti nekoć povjerio. Napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj, vrlo vjerojatno kao Paladijev nasljednik. Patrik je dobro poznavao ne samo irski jezik već i društvenu i političku strukturu otoka.

Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena, koja su sačinjavala nezavisne države, zvane tuatha. Patrik se obraćao pojedinim vladarima za dopuštenje da smije na njihovu području nesmetano evangelizirati. U naviještanju najviše se obraćao najprije kraljevima i odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Još je jedno veliko djelo Patrik učinio u Irskoj. Uveo je monaštvo kakvo je vidio da cvate u Galiji. Ti će irski monasi kasnije odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi; postat će vjerovjesnici novih europskih naroda.

Patrik je osnivao biskupije koje su se vjerojatno poklapale s područjem pojedinih plemena. Biskupi su imali potpunu vlast u svojim biskupijama, a rezidirali su u selima, jer gradova nije bilo. Oko biskupijskih sjedišta uz katedralne crkve organizirani su i kaptoli. Uveden je red pokore stare Crkve.

Na početku misionarenja misionari su dolazili iz Galije i Britanije, ali se Patrik, koliko je mogao, trudio da odgoji domaći kler. Svoje biskupsko sjedište osnovao je u Armaghu u Ulsteru, gdje i danas stoluje irski kardinal primas. Najviše je djelovao na sjeveru i sjeveroistoku Irske.

Umro je u Irskoj kod grada Downa 461., ali se točan datum smrti ne zna. Uz njega se vezuje i djetelina s tri lista, pomoću koje je navodno poganima objašnjavao Presveto Trojstvo.

Ime mu je latinskog porijekla i znači plemenitoga roda. Zaštitnik je Irske i Nigerije.

J.P., KT

Oglasi
LM