Svetom misom zadušnicom danas, 9. siječnja 2024. godine, na groblju Topala, kod Viteza obilježena je 30. godišnjica ratnog zločina Armije BiH u Buhinim Kućama. Misi je prethodilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod križa na ulazu u groblje.
Današnji protokol počeo je nešto prije 9:00 okupljanjem na mjestu zločina u Buhinim Kućama, odakle se uputila kolona sjećanja prema groblju i spomen obilježju. Također, okupljeni su uputili svoje molitve i na lokalitetu gdje se gradi novi spomenik te gdje je postavljen novi križ.
Obljetnici su nazočili članovi obitelji poginulih, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, javni i društveno-politički dužnosnici sa svih razina, kao i brojni drugi gosti iz svih dijelova BiH i Republike Hrvatske.
Inače, siječanj 1994. godine ubraja se u najteže i najkrvavije dane u obrani Viteza, ali i cijele Lašvanske doline, kada su u ranim jutarnjim satima, pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći, pripadnici postrojbi Armije BiH i MUP-a probile crte obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine kuće i među vojnicima i civilima napravili pokolj. Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo žena i staraca. Slike ubijenih i masakriranih vojnika i civila čija su tijela ležala na otvorenom, kuća i gospodarskih objekata koji su gorjeli, obišle su cijeli svijet. Ovim upadom presječena je prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj postrojbi Armije BiH bio je spojiti se sa svojim snagama u Vraniskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od tisuću metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju. Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza, a posebno žestok napad bio je s južne strane općine, na naselje Sofa, nadomak gradskog središta.
Na tom se području cijeli dan vodila žestoka borba, a zaustavljanje prodora vojske Armije BiH plaćeno je s još četiri poginula i petnaestak lakše i teže ranjenih pripadnika Viteške brigade HVO-a. U tim borbama poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković. U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća poginulo je još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetaka.
U završnim borbama za oslobođenje Buhinih Kuća, 14. veljače, teško je ranjen Josip Plavčić Đokac, zapovjednik III. satnije I. bojne „Viteške“ brigade HVO-a. Dan poslije, 15. veljače, preminuo je u Franjevačkoj crkvi – bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj. Nakon oslobađanja Buhinih Kuća Hrvatsko vijeće obrane ponovno je obladalo ovim strateškim prostorom i hrvatskom zemljom.
