Aida Pašić iz Cazina (32) prva je omladinska radnica u Unsko-sanskoj županiji koja je pokrenula omladinski klub ,,Proni” kao mjesto gdje će mladi imati jedinstvenu priliku da rade na sebi.
Po struci je profesorica engleskoga jezika, ali usprkos svim potencijalima još je nezaposlena. Certificirana je asistentica za rad sa djecom s poteškoćama u razvoju, HEART trenenerica programa kojeg pokreće Save The Chlidren, a koji predstavlja koncept učenja kroz umjetnost za djecu suočenu sa stresom. Program bi u budućnosti trebao da zaživi u školskim kurikulumima.
Kada je u pitanju društveni aktivizam, Pašić kaže da većina mladih u BiH nema dovoljno razvijenu svijest o tome koliko su aktivizam i volontiranje važni za društvo čiji su i oni dio, te da imaju pesimističan pogled na to jer smatraju da pojedinci i manje skupine ne mogu doprinijeti rješavanju određenih problema u svojim lokalnim zajednicama.
,,Jedan od uzroka leži i u obrazovnom sustavu koji ne potiče aktivizam. Građansko obrazovanje ne postoji kao nastavni predmet, a samim time smanjena je i mogućnost razvoja komunikacijskih i zagovaračkih sposobnosti. Donositelji odluka moraju otvoriti prostor za sudjelovanje mladih. Tu u prvom redu mislim na jedinice lokalne samouprave gdje mora da se poveća postotak mladih na pozicijama odlučivanja. S lokalom sve počinje. Vijeće mladih je tijelo koje može u velikoj mjeri unaprijediti položaj mladih. Što je veći broj mladih vijećnika u gradskim i općinskim vijećima veće su šanse da se glas mladih čuje”, kaže Aida Pašić i dodaje kako mladima samo treba dati adekvatnu priliku i oni će pokazati što mogu i umiju.
Nemogućnost zaposlenja, visok stupanj korupcije i manjak odgovarajućih prilika samo su neki od problema s kojima se mladi u našoj zemlji suočavaju. Ovim pitanjima se, mišljenja je Pašić, treba institucionalno pozabaviti.
,,Pored specifičnih programa koji su usmjereni na mlade, koje bi trebalo i dalje razvijati i unaprijeđivati, potrebno je raditi na promjenama u obrazovnom sustavu i sustavu obuka, kako bi se smanjio jaz između vještina koje se nude i traže na tržištu rada. Povezivanje obrazovnih institucija s poslovnim okruženjem i potrebama tržišta rada, kao i veća financijska potpora omladinskom poduzetništvu preko domaćih i stranih programa financiranja su neke od konkretnih smjernica”, ističe.
Odlazak mladih iz BiH, posebno iz Unsko-sanske županije, jedna je od najaktualnijih tema posljednjih godina, o njoj se mnogo govori, ali se ne nude neka konkretna rješenja za taj problem. Kada je ova problematika u pitanju, Pašić naglašava kako je veoma važno slušati mlade jer oni najbolje znaju zašto odlaze i znaju koja su rješenja potrebna kako bi ostali.
,,Ono na šta bih ja ohrabrila jeste da se priča sa tim mladim ljudima o mogućim rješenjima, i da osiguramo da ta rješenja definiraju sve ono što radimo u BiH. Dakle, rješenja dobiti samo od tih mladih ljudi. Njih treba zakonski prepoznati kao grupu od posebnog interesa, da ih se kroz planove i proračune tretira kao posebnu kapitalnu investiciju. Gubitkom mladih država gubi buduću pokretačku snagu”, poručuje Pašić na kraju i dodaje kako je neophodno stvoriti uvjete koji će mlade motivirati da ostanu u zemlji, bez da budu zakinuti u svom privatnom i profesionalnom životu, već da svojim znanjem i poduzetničkim duhom učine vlastite države uspješnim i atraktivnim mjestima za život i rad.
